Iako je ovaj oblik najma na svjetskom tržištu pokrenuo revoluciju nije uvijek bio blagodat za društvo u cjelosti. Poremetili su odnose između stanodavca i stanara odnosno neki su stanodavci pokušali izbaciti stanare kako bi mogli naplaćivati više kratkoročne najamnine onima koji su na odmoru. Umjetno su tako podignuli cijene kuća toliko da ih obitelji ne mogu priuštiti, donosi Slobodna Dalmacija.
Kako bi se borili protiv ovih problema, veliki gradovi diljem svijeta postavili su stroga pravila o tome tko smije, a tko ne smije iznajmljivati kratkoročno. Prema Investopediji, Pariz, Barcelona, Amsterdam, Miami i Santa Monica imaju neka od najstrožih pravila za Airbnb. Berlin, London, San Francisco i New York imaju labavije zahtjeve, ali su još uvijek strogo regulirani.
Portugal je nedavno usvojio paket novih zakona i propisa, od kojih jedan kaže da se više neće izdavati dozvole za kratkoročni najam u nacionalnim urbanim središtima. To znači da nema više novih Airbnbova u većim gradovima Portugala.
Povezano s time, odlučili su se i na ukidanje programa “zlatne vize”. Ovaj program je stanovnicima izvan Europske unije odobravao EU putovnice u zamjenu za ulaganje veće od 350.000 eura u nekretnine u određenim područjima. Često bi, kroz "zlatne vize", investitori pretvarali zgrade u prostore za kratkoročni najam kako bi povećale svoje dobiti.
Portugal je jedna od najsiromašnijih zemalja Zapadne Europe i proteklog je desetljeća naporno radio na povećanju međunarodnog turizma, ulaganja i razvoja u pokušaju da razvije svoje gospodarstvo. Na papiru, politika zemlje je funkcionirala; postao je odredište za bogate kineske i američke ulagače, tražioce nekretnina, pa čak i digitalne nomade koji traže sunce i more uz ograničeni budžet.
Nažalost, loše strane ovih politika sada su zasjenile dobrobit za lokalno stanovništvo. Prema Reutersu, cijene najma u Lisabonu porasle su za 37% u protekloj godini, iako su godišnje plaće stanovnika ostale relativno iste.