Radovi na Pelješkom mostu odvijali su se sve vrijeme pod budnim okom bivšeg predsjednika Hrvatskog sabora Luke Bebića s čije tarace puca prekrasan pogled na novo zdanje u kanalu ispred njegove obiteljske kuće. Barba Luka dobio je od kćerke i sina dalekozor kojim prati sve što se događa na gradilištu. Susreli smo ga netom prije otvaranja u Komarni,a susretljiv i uvijek spreman za razgovor, na početku hvali kineske investitore:
- Moj je zaključak, a imam dosta godina i iskustva da bih to rekao, jest da je izbor graditelja mosta bio pravo rješenje! Da je gradio netko drugi, uvijek bi postojali ovi ili oni problemi, govorilo bi se o kašnjenju i problemima. Kod Kineza je sve štimalo, uključujući i okolnost da je bila korona i da su i oni imali poteškoća koje mi, srećom, nismo osjetili.
Vizionari i kritičari
Domaćina molimo da otkloni staru dvojbu - čija je bila prva ideja za izgradnju Pelješkog mosta:
- Odmah vam moram reći da sam 1. listopada 1998. godine, a sada će biti 23 godine, pred Hrvatskim državnim saborom, tada se tako zvao, predložio i obrazložio potrebu gradnje mosta. Moj prijatelj Ivan Šprlje tada nije bio župan, nego Jure Burić. Govorim to iz razloga što se sad svašta izmišlja, a najviše od onih koji su tada bili žestoko protiv mosta, koji su ismijavali, ironizirali i podsmjehivali se ideji gradnje mosta. Prvi sam predložio izgradnju mosta! Sad, kad ga otvaramo nakon 303 godine i 7 dana od Požarevačkog mira, neka i oni slave. Dobro nam došli, ali ja ne zaboravljam, samo kažem "Dobro došli u Gospodinov vinograd..."
O značaju mosta za jug Hrvatske barba Luka ne dvoji:
- Hrvatska je spojena nakon 300 godina! Veliki je to događaj kad jednom državom možete ići teritorijem kuda je koga volja i da se više ne mora iz raznoraznih razloga stajati nekoliko puta na granici. Veliki je to događaj jer on ne samo da povezuje našu zemlju, nego otvara mnoge druge mogućnosti za bolji život. Most će biti razvojna komponenta cijeloga kraja. Pelješac je bio u zapećku, a i Korčula će dobiti dodatni poticaj. Tu su i Mljet, Lastovo, Elafiti, a da ne govorim o Dubrovniku i cijelom području juga Hrvatske. Zato je ovaj dan povijesni! Da me se krivo ne shvati, ne želim preuveličavati, ali ako se država spoji nakon tri stoljeća razdvojenosti - to je veliki događaj! Nakon ovoga na most dolazi asfalt, osvjetljenje, priključci, uljepšavanje, ali ključno je napravljeno. Dva puta sam prisustvovao otvaranju radova. Neki dan me pitaju o tome, a ja kažem u šali kako most ima dva kraja, radi se i s jedne i druge strane, ne može ostati u zraku. Evo sada vidimo da se on gradi i s jedne i s druge strane – smije se barba Luka.
Prisjetio se i onih koji su bili protiv gradnje mosta:
- Ministar jedne vlade je 2012. godine, pet dana nakon što je stupio na dužnost, došao ovdje i kazao kako je glupost graditi most. Želio je koridor kroz Neum, a da se autoput od Splita do Neretve ne treba raditi prije 2030. jer nema opravdanja. Isto tako, po njemu, iz Neretve prema Dubrovniku autoput treba graditi tek nakon 2050. To je taj vizionar koji je govorio o razvojnim ambicijama Hrvatske i povezivanju. Napravili smo autoput do Neretve, a ide se i prema Dubrovniku. Nadam se da će isto tako vrlo brzo voziti prema Crnoj Gori, Albaniji i Grčkoj, što je logika povezivanja Europe. To je sastavni dio europskih grandioznih planova. Kad se spoji pravac C5 od Mađarske preko Bosne i Hercegovine do Ploča, imati ćemo takve resurse da će naše područje doživjeti veliki prosperitet. Žao mi je što sam u visokim godinama pa neću to doživjeti, ali sam uvjeren u ovo što govorim.
Dobrosusjedski odnosi
Barba Luka iznosi još detalja iz povijesti gradnje mosta:
- Ja sam Šprlji rekao: Ivo, kad sam ja govorio o mostu u Saboru, ti nisi bio župan! Na izvanrednim izborima 1998. godine postao si župan i meni je drago da si i ti za most. Priznao mi je kako u početku nije bio za most jer je slušao svoje iz Zagreba. Kad je vidio kako je mosta pravo rješenje i Šprlje ga je počeo žestoko zagovarati. Ne može se falsificirati povijest, sve ostaje na papiru, a ovo sve što govorim je dokumentirano. Prvog listopada 1998. u Saboru je zabilježena svaka riječ. Nije moguće bez države graditi ovakve grandiozne projekte. Ne može to nikakva županija, ni grad ni općina pa ni cijelo područje Dalmacije. Čak sam 1998. predlagao raspisivanje narodnog zajma za most. Jadnom smo pokojni Jure Radić, Perica Đukan i ja bili kod predsjednika Tuđmana koncem 1997. godine i pregovarali o statusu Ploča u odnosu na Bosnu i Hercegovinu. Rekli smo da ovom kraju nema budućnosti bez mosta. Predsjednik je sve podržao i kazao da o tome ne treba govoriti radi Bosne i Hercegovine, ali treba raditi.
O stavu Bosne i Hercegovine oko mosta kaže:
- O Neumu znam puno! Vekarić, Ćosić i Kapetanić napisali su knjigu o problemu oko Neuma. Nisu u Bosni i Hercegovini bili protiv mosta, ali su kroz to željeli da se prizna granica. O tome postoji dokumentacija, o čemu sam govorio Mati Graniću i njegovim diplomatima koji su vodili pregovore oko granica. Kad ovaj most bude spojen, imat ćemo drugu situaciju i pregovaračke pozicije. Ja sam za korektne odnose, dobrosusjedske. Nema više mogućnosti ucjene zatvaranjem granice za određene ustupke kao lani za vrijeme pandemije. To je bilo neodgovorno. Tu smo da surađujemo, ali više nas se ne može ucjenjivati.
