Priča o krađi beba iz rodilišta jedna je od najgorih noćnih mora svake majke i svakoga roditelja, koja može razbuktati paranoju i odvesti u teorije urote. O krađama beba govori se od osamdesetih godina u Srbiji, o čemu je pisala i Slobodna Dalmacija.
Ljubina Katić je 9. veljače 1986. godine, kako se prisjeća, doživjela paklenu noć. Sve je počelo redovnim pregledom u Rumi.
- Došla sam na redovnu kontrolu u ambulantu u Rumi, 28. siječnja 1986. godine. U jednom trenutku mi je liječnica rekla da je liječnik koji je došao iz SAD-a počeo raditi na zamjeni i odvela do njega. Sjećam se čičice sa sombrerom na glavi i bez uniforme. Stavio mi je ruku na vrh stomaka i rekao: Rodit ćeš 10. veljače, ali moraš u Novi Sad - priča Ljubina za Mitrovica.info.
Odlaskom u Novi Sad život joj se zauvijek promijenio.
- U Novi Sad stigla sam u sedam sati. Dotični liječnik vratio je sve pacijente koji su došli to jutro i pregledao me tek oko 11 sati. Kada sam ga pitala što se događa, odgovorio je: "Beba ima srčane anomalije i moraš ostati u bolnici", prisjeća se ona.
Dodaje da je opet poslušala savjet i ostala u bolnici. Nekoliko puta dnevno odlazila je na kontrole, gdje su joj uvijek govorili isto - beba je bolesna, prenosi Slobodna Dalmacija.
‘Cjelonoćni plač djeteta‘
- Stigao je i termin. Devetog veljače sam primila neke injekcije, išla mi je voda kao kad odvrneš slavinu i curi. Oni, divni, steriliziraju moje plahte pa mogu koristiti velike jastučiće. Cijeli dan zaspim i budim se. Ne znam što se događa. Do večeri sam izgledala kao dijete iz Biafre. Dehidrirana sam. 10. veljače, na dan koji je naveo liječnik iz Amerike, idem na indukcije. U sobi je bilo osam praznih kreveta. Bila sam sama, samo je sestra ušla da me vidi i promijenila bočice. Oko 18 sati sam vrisnula: "Imam trudove". Ta ista medicinska sestra je ušla i dala mi injekciju. Zadnje što sam vidjela je nekoliko njih kako u sobu guraju krevet na kojem se ispituju žene – iskrena je Ljubina.
Sve nakon toga događalo se, kako kaže, u mraku. Vidjela je samo siluete! Ipak, sve je čula i surađivala... Rodila je djevojčicu koja je plakala i kad su je odnijeli, priča Ljubina za Mitrovica.info.
- Plače, odvode je, a ona i dalje plače. Negdje me vode. Sjećam se da smo išli liftom i nakon toga nisam ništa vidjela. Probudila sam se, ne znam točno kada. Vidim upaljeno svjetlo! Osam prokleto praznih kreveta i čujem je kako plače. Nemam snage pomaknuti se. Budna čekam jutro da je donese - prisjeća se ona strašne noći.
Umjesto bebe stigla umrlica
No, umjesto radosnog susreta s tek rođenom djevojčicom, sestra se pojavila s crvenom knjižicom u kojoj je bila umrlica.
- Bila sam šokiran. Vikala sam: "Što hoćeš? Moja beba je živa! Slušam je cijelu noć." Ona je odgovorila: "Ne, nisi u pravu! Vratila se neka majka s bebom, a ja sam došla po podatke od tebe". Ne znam zašto je došla po podatke, kad ih je već imala. Bila sam u toj bolnici danima. Došla mi je pokazati knjigu kako bi izgledala uvjerljivije – kaže.
U toj je sobi provela još tri dana, onako shrvana, slomljena i nesretna. Ušla je samo ista medicinska sestra. Liječnik se više nije pojavio. Iz bolnice je otpuštena, kako se sjeća, bez otpusnice i bez smrtovnice za tek rođenu djevojčicu. Do danas to pismo nije dobila.
A liječnik s početka priče je Amerikanac Milan Petrović, kako kaže Ljubina Katić, "protjeran iz Tuzle zbog istih zločina", piše Mitrovica.info.
Ovakve teške priče iziskivale bi istragu i sudski pravorijek, a on izostaje pa se ovakve priče i dalje pojavljuju u medijima.