Voditelj Etnografskog muzeja Dubrovačkih muzeja i viši kustos Ivica Kipre za Dubrovački vjesnik ispričao je kako se nekad festižalo nakon Božića i kakvi su bili, ili još jesu, običaji dubrovačkog kraja, Korčule i Pelješca za blagdane:
Kao što je predobožićno vrijeme bilo obilježeno kolendama i kolendarskim programom, na isti način uz određene prilagodbe ili izmjene u sadržaju kolende su se izvodile i nakon Božića, sve do Vodokršta odnosno Sveta tri kralja. U Gornjim selima zabilježeni su tako posebni stihovim koje možemo smatrati kolendarskim a koji su se odnosili na blagdane po Božiću. Na sam dan Božića, već kasno popodne ukućani su ispraćali Božića – Pođi Božo, pođi brate, pođi veselo! Malog boga kroz takve su stihove doživljavali kao putnika namjernika, kao predvodnika kolendara koji ophodi selima i djeli blagoslove. No i dani nakon Božića dočekivani su na sličan način. Na Stjepan dan se pjevalo Dođi Stijepo, dođi lijepo, dođi veselo! Vazda si nam dolazio vazda veselo ili na Ivanj dan – Dođi Ivo, dođi živo, dođi veselo!
U Imotici je bio običaj da svaka pastirica na blagdan svetog Ivana za užinu nosi kuhani vrat od božićnog ovna i bocu vina. Treći dan po Božiću bili su Mladenci koji su bili seoska festa.Posebno važno vrijeme izvođenja kolendi bila je i Stara godina, odnosno predvečerje Nove godine, koja je i našim ophodnim pjesmama dala svoje ime. Praslavenska riječ kolęda, od koje potječe naša koleda, a u drugim slavenskim jezicima, već prema njihovim glasovnim zakonima, stara je posuđenica od latinskog calendae, mkako se u rimskom kalendaru zvao prvi dan u mjesecu, i onda osobito prvi dan u godini.
Prvi spomen koledanja javlja se u Bugarskoj u 9. stoljeću u Sinajskom trebniku gdje se zabranjuje da prvi dan u siječnju bivši pogani idu u koledu. Poveznice s našim obredima kolendavanja pronalazimo i u Januarskim kalendama starih Rimljana. Kako nam svjedoči Josip Bersa još kobne 1806. u Dubrovniku je egzistirala skupina mladih vlastelinčića do 18 godina koji još nisu bili primljeni u Veliko Vijeće, poznata kao Družina.
Ta je skupina organiziriala zabave i održavala brojne gradske običaje. Između ostalog Družina je također odlazila u kolendavanje pripadnicima civilne i crkvene vlasti u vrijeme Božića ali i Nove godine. Na Korčuli u Blatu zabilježena je kolenda nazvana Za Mlado lito koje se pjevala u predvečerje stare godine i opisuje blagdan Obrezanja Kristova - Blag dan sveti jur dospiva, A sutrašnji dan osmina, Da se crikva sva raduje, Obrizanje sveto štuje.
Osim toga na Korčuli je postojala i kolenda Za Vodokršća spjevana u osmercu koja se izvodila u noću uoči Sveta tri kralja tzv. svetih Magi, a počinjala je stihovima - Došli smo vam navistiti, Vodokršća dan čestiti, Da su kraji dojezdili, Da su Bogu dar donili. Kao i drugdje, pored božićnih kruhova, kakav je u Dubrovniku bio luk, svoje mjesto u pučkoj obrednosti imali su i kruhovi za Staru odnosno Novu godinu. U Konavlima se tako uoči Nove godine, ponegdje mijesila pogača zvana basijica. To ime kruh je zasigurno dobio po Svetom Baziliju Velikom koji se kod katolika, koji su prihvatili gregorijanski kalendar, slavio 2. siječnja. Po starom julijanskom kalendaru, ovaj svetac slavio se na početku Nove godine. Konavoska basijica bila je ukrašena kupicom po vrhu i ‘naštipana’ nožicama po rubu. Po starom običaju u sredini basijice bila je svijeća, a poslije toga se uobičajilo umjesto svijeće postavljati i jedan mjenduo u sredinu.
U pučkoj praksi dubrovačkog kraja zabilježeno je i postavljanje triju badnjaka koji su svi bili ubrani na Badnji dan, prvi koji je bio okrunjen, korunan stavljao se na Badnjak, drugi na Staru godinu, a treći na Vodokršte. Posljednja dva badnjaka nisu bila ukrašena. Kada je nalagao badnjak na Staru godinu, domaćin bi izgovarao sljedeće riječi: ‘Ej, sretniče, dobro veče! Neka nam je sretan svršetak stare godine, a da nam bude sretna nova godina dobrim početkom, svakom srećom i zadovoljstvom, da je u zdravlju provedemo.’
Iza čina unošenja badnjaka i zazivanja blagoslova u Novoj godini, napravila bi se bogata večera, a nakon nje išlo se u kolendavanje.U prilici večere izgovarale su se počasnice i zdravice. Jedna takva zapisana je i kod kazivača Gaja Primića rođ. 1886. u Dunavama, a ovo je dio njezinih stihova - Čestito vam braćo mlado ljeto, mlado ljeto i Nova godina. Svaku sreću Bog vam udjelio, a potemu obilato zdravja, da trošite kupus na slaninu, i debelo meso omnovinu, i pijete vino crveniku….Još Bog dao koji svašta dava da uvijek složna braća budu i da mlađi uvijek sluša starijeg, jer inače nebi dobro bilo. Naša stara poslovica kaže: đe se mladi sa starijem slaže tu i Bog dragi ljudima pomaže.
Našijem mrtvijem rajsko uživanje, a živijem mir i pribivanje. Amen.’U Konavlima se na Novu godinu uobičajeno odlazilo u crkvu, čestitalo se, a ujutro se jeo spomenuti kruh basijica za doručak. Djeca su kolendavala s jabukom božićnicom u koju su im ljudi ubadali novac i tako ih darivali. Otac mladića ili pak sam mladić koji se dugo ‘vjero’ s nekom od djevojaka, ako je imao ozbiljnu namjeru oženiti je, donosio je u kuću djevojke na Novu godinu jabuku ili naranču sa zlatnikom ili srebrnjacima što je bio dokaz da će je isprositi. Temeljem tog čina kuća ga je ubuduće smatrala zetom.. Djevojka bi pritom starijem odgovorila – Hvala tebi, dundo, ja bih iz tvojih ruku primila i jabuku sad sa stabla ubranu, a nekomli ovako zlatom okovanu.
Na Staru godinu ili na Sveta tri kralja u pojedinim selima Dubrovačkog primorja izvodilo se tzv. ‘staro kolo’ u kojem su plesali samo stariji ljudi pa ga možemo smatrati određenim obrednim kolom ispraćaja stare i dočeka nove plodne godine.
U Gornjim selima kolendavalo se na Staru godinu i pucalo se ispred svake kuće u znak veselja. Pjevalo se: ‘Dobra večer, domaćine, došlo vrijeme odolani! Mi smo došli kolendari, vaše dvore opijevati, vašim dvorim hvale dati. Mi vam vele ne ištemo, ni bisaka ne nosimo, da rečemo da prosimo, samo malo suha voća, da grickamo do ponoća. I kupicu rujna vina da pijemo do zorina, da rečemo viva viva domaćine ti uživaj!’ Djeca su izrađivala ‘garbitače’, gambele s garbitom i pravili pucaljke od starih ključeva, šibica, baruta te s njima pucali o zidove.
U okolici Orebića na prvi dan Nove godine prijatelji i prijateljice darivali su se kolendom. To je bila grana šipka s tri manje grančice.
