Zlato je opet na cijeni. I to ono investicijsko, u koje bogati ljudi pretvaraju keš za koji se plaše da će ga "pojesti" inflacija. No nedavno je naš uvaženi ekonomski stručnjak Damir Novotny na pitanje treba li HNB na taj način jačati svoje rezerve, kazao da je zlato, ipak, stvar prošlosti te da je bivši guverner Željko Rohatinski dobro učinio kad je prodao sve zlato koje je Hrvatska naslijedila sukcesijom nakon raspada Jugoslavije, piše Slobodna Dalmacija.
Je li onda ludost kupovati zlato u namjeri da se spasi gotovina, kao što to ovih dana rade mnogi strahujući od inflacije i ekonomske neizvjesnosti koju ona sa sobom nosi?
– Ludost nije, ali da se uz kupovanje zlata uvijek veže određena doza neizvjesnosti, to je sasvim sigurno – kaže prof. dr. Željko Garača s Ekonomskog fakulteta u Splitu.
Cijena će rasti
Profesor Garača objašnjava da se tržište zlatom izuzetno dobro kontrolira.
– Ono se najčešće otkupljuje radi stvaranja određenih rezervi. Kažem, tržište dobro kontroliraju posebne institucije, koje stalno propituju koje su količine zlata na tržištu, pa sukladno tome izdaju naloge za njegovu kupnju ili prodaju i na taj način utječu na njegovu cijenu, naročito kad je treba primiriti. Istina, vrijednost zlata sada je na povijesno visokoj razini, mislim da je postignut maksimum jer se kreće oko 2000 dolara po unci – veli Garača, te navodi razloge zbog kojih bi dugoročno cijena zlata mogla rasti.
– Do zlata se sve teže dolazi, njegovi su izvori velikim dijelom iscrpljeni, što znači da treba kopati sve dublje da bi se do njega došlo. Zato je proizvodnja zlata logično sve skuplja, a što bi trebalo utjecati na njegovu cijenu. Na duge staze, to zaista može utjecati na rast njegove vrijednosti, no ona zaista često fluktuira pa u jednom trenutku padne na 1600 dolara po unci, da bi se poslije opet vratila na 2000 dolara. I to je ta neizvjesnost u koju se upušta svatko tko kupuje zlato – kaže Garača, koji sukladno tome ne vidi kupovanje zlata kao način na koji bi se djelovalo antinflatorno i kad su u pitanju država i njezine financije, ali i građani koji svoju štednju pretvaraju u zlato, i to najčešće kupujući ga u inozemstvu, konkretno u Ljubljani.
Pravila više ne vrijede
– Svako burzovno trgovanje je neizvjesno. To što imate zlato ne znači da ćete ga u ama baš svakom trenutku moći prodati po dobroj cijeni. Kažem opet, dugoročno se takva kupnja zbog niza faktora može isplatiti, ali treba imati na umu da živimo u vremenima kad u ekonomiji više ne vrijede njezina klasična pravila, pa izmiče onim zakonitostima koje kao društvo poznajemo i kojima je pokušavamo mjeriti. Možda je zlato danas, u odnosu na vrijeme koje dolazi, podcijenjeno – veli Garača i tako ostavlja otvorenu mogućnost da oni koji ga kupuju, ipak, neće pogriješiti.
– Inače, zlato kao takvo rijetko je u fizičkom optjecaju. Ono je najčešće u trezorima, a trguje se papirima, nalozima i njegovim derivatima, čak se i špekulira o njegovoj cijeni, kladi se na to hoće li ona rasti ili padati. Ono bi moglo služiti i služi kao jamstvo za međunarodna plaćanja u nacionalnim valutama, a kako Hrvatska još malo prelazi na euro, ne vidim razloga da država za te svrhe kupuje zlato – zaključuje Garača.
Zlato se tisućljećima koristi kao sredstvo pohrane vrijednosti, no danas, kad jača tržište kriptovalutama, kopači ovog plemenitog metala dobili su veliku konkurenciju u viralnim rudarima coina. A za nju rade i vrijeme i tehnologija.