Gradonačelnik Beograda postao je jedna od najomraženijih osoba u Srbiji, a sad je napravio nešto što još više šokira

Kao što postoje mitinzi i kontramitinzi, optužbe i kontraoptužbe, "Utisak nedjelje" i "Hit tvit", sada u Beogradu postoje i komemoracija i kontrakomemoracija, piše Andrej Ivanji u tjedniku "Vreme".

Pa nastavlja:

Gradonačelnik Beograda Aleksandar Šapić nije se udostojio, ili usudio, prošetati 200-tinjak metara od svojeg ureda do OŠ "Vladislav Ribnikar" da tamo položi cvijet ili vijenac, upali svijeću, upiše se u knjigu žalosti za osam ubijenih učenika i školskim čuvarom Draganom Vlahovićem, nego je instalirao lažno mjesto za komemoraciju pod svojim prozorom u Starom dvoru, gdje je smještena Skupština grada Beograda. Tu je on položio vijenac.

Kako je to napisao Filip Švarm: "Besramniju i mučniju gestu od ove Beograd teško da pamti"; to je, još jednom, pokazalo "dokle sežu režimska bezosjećajnost i preziranje vlastitih građana".

Gradonačelnik se nije otišao pokloniti žrtvama ispred škole u Beogradu, napravio je vlastiti ‘oltar‘ ispred svog ureda. No, tu nema nikoga, za razliku od škole gdje je gužve morala regulirati i policija

FB - Ured gradonačelnika beograda

Gradonačelnik se nije otišao pokloniti žrtvama ispred škole u Beogradu, napravio je vlastiti ‘oltar‘ ispred svog ureda. No, tu nema nikoga, za razliku od škole gdje je gužve morala regulirati i policija

FB - Ured gradonačelnika beograda

Goleme gužve ispred škole u kojoj je počinjeno ubojstvo

Tom Dubravec/Cropix

Beograđani se nisu odazvali gradonačelnikovoj lažnoj komemoraciji. Jednostavno je ignoriraju. Prepoznali su još jedan pokušaj naprednjačkih vlasti da dijele građane na "nas" i "njih", da razdijele čak i tugu. Ono ispred "Ribnikara" vlast je procijenila kao nešto "antivučićevsko" i potencijalno opasno. Predstavnici vlasti, s iznimkom ministrice zdravstva, tamo se nisu pojavili. Vjerojatno se nisu usudili.

Sterilna inscenacija

Rano navečer u subotu – drugog dana nacionalne žalosti, zbog neobjašnjivih razloga proglašene s dva dana zakašnjenja – plato ispred Skupštine grada je prazan. Stoji tamo usamljeno desetak Šapićevih "belih", komunalnih policajaca. Na pitanje dolazi li tko tu da zapali svijeću, kažu: "Slabo." Pa što će oni onda tu? "Naredba!"

Građani su bijesni, okomili su se na gradonačelnika i prozivaju ga zašto se nije udostojio doći ispred škole i tamo staviti cvijeće. No, gradonačelnik je napravio vlastiti ‘oltar‘ ispred svog ureda i tu je stavio cvijeće!

F B

Građani su bijesni, okomili su se na gradonačelnika i prozivaju ga zašto se nije udostojio doći ispred škole i tamo staviti cvijeće. No, gradonačelnik je napravio vlastiti ‘oltar‘ ispred svog ureda i tu je stavio cvijeće!

F B

Građani su bijesni, okomili su se na gradonačelnika i prozivaju ga zašto se nije udostojio doći ispred škole i tamo staviti cvijeće. No, gradonačelnik je napravio vlastiti ‘oltar‘ ispred svog ureda i tu je stavio cvijeće!

F B

Na stepenicama onako "državnički", uredno poredani vijenci, komada jedno sedam, ispred malo stilizirane srpske zastave. U sredini vijenac na kojem piše "Grad Beograd", koji je "Grad Beograd" položio sebi na vlastite stepenice. Sa strane tri posude za paljenje svijeća, dovučene, bit će, iz neke crkve. Sve djeluje sterilno, inscenirano, umjetno, lažno.

Kad je vaš reporter bio na licu mjesta, osim "belih" tu je zatekao samo jednog zalutalog Rusa koji je tražio upaljač. Htio je čovjek zapaliti svijeću za pokoj duše ubijenoj djeci.

Srpski zid plača

Od Starog dvora kroz Pionirski park, Krunskom ulicom do Svetozara Markovića. Mali ulaz u OŠ "Vladislav Ribnikar" koji koriste učenici nižih razreda. Tamo nailazimo na srpski zid plača: bijelo cvijeće i svijeće poredane u nježnom neredu, ljudi su ih ostavljali kako su dolazili... Dvije djevojčice uklanjaju dogorjele svijeće, pale one koje je vjetar ugasio, uspravljaju cvijeće popadalo po pločniku.

Na klupama, na kojima inače sjede roditelji, bake i deke, koje Aleksandar Vučić stalno uzima u usta, dok čekaju da školsko zvono označi kraj nastave, sada sjede neki ljudi pognute glave. Prolaznici zastanu i poklone se pred zidom na kojemu stoje poruke koje su djeca pisala ubijenoj djeci, plišane igračke. I mnogo, mnogo cvijeća. Gotovo je nemoguće obuzdati suze. A i zašto ih obuzdavati.

GRADONAČELNIK SE POHVALIO SVOJIM OLTAROM NA FACEBOOKU:

U potpunoj tišini samo se svakih tridesetak sekundi čuje glas semafora: "Pritisnite dugme…"

Kad se "Ribnikaru" prilazi iz Mišarske ulice, slika je nadrealna: točno iznad škole, kao lampion na nebu, jedva malo okrnjen gori pun Mjesec.

Na uglu Njegoševe i Ulice kralja Milutina slična scena. Tu stoji pravo malo brdašce od cvijeća. Građani, učenici, djeca, svatko čini nešto iz potrebe da bilo što učini iz pijeteta, suosjećanja, ljudskosti, da nekako bude tu za tu djecu koje više nema, njihove roditelje, braću, sestre, razredne kolege…

Uz ogradu igrališta Treće beogradske gimnazije do velikog ulaza u "Ribnikar" koji koriste učenici od petog razreda. Mjesto zločina opasano je policijskom trakom. A ispred, prizor isti: cvijeće, svijeće, poruke, fotografije, igračke, neka majica… Život koji ostaje za ugašenim životima, ulični oltar stihijski izrastao. I građani koji stoje, prolaze, odlaze, dolaze, plaču, šute, tiho razgovaraju.

Goleme gužve ispred škole u kojoj je počinjeno ubojstvo

Tom Dubravec/Cropix

Goleme gužve ispred škole u kojoj je počinjeno ubojstvo

Tom Dubravec/Cropix

Zašto se ovdje nije pojavio predsjednik države, predsjednica vlade? Gdje su ministri, državni tajnici, podtajnici? Zašto nitko od njih, baš nitko, osim ministrice zdravstva, nije došao da se ispred "Ribnikara" pokloni žrtvama – i ubijenima i onima koji moraju živjeti bez njih? Da se upiše u knjigu žalosti?

Komemorativno mjesto za njih instalirano je pod Šapićevim prozorom. Zašto? Ali, ni tamo ih nema. Ima ih samo na televizijama.