Dossier Atlas ili što je sve imao turistički gigant koji je doživio potpuni brodolom

Nema više još jednoga jadranskoga brodara: umro je dubrovački Atlas. Bez oproštaja, bez svijeća, bez zastave na pola stijega, kao da njegovo brodovlje nije živjelo i plovilo gotovo 60 godina. Pomorski su znalci jednoglasni: Nikad više takve flote!

Daleko od toga da je pod Atlasovom znamenjem bilo impresivno i brojno brodovlje od kojega zastaje dah. Dapače, kronike kažu da je Atlas imao tek 31 brod, i gotovo svi su bili nabavljeni iz druge ruke. Ali svaki od njih bio je prepoznatljiv, brod s dušom i pričom, prečesto vrlo tužnom, piše more.slobodnadalmacija.hr

Priča za oproštaj

Znali su gospari stvoriti priču, preurediti otpisane minolovce i drvene teretnjake, otkupiti u rezalištu posljednji jadranski parobrod... Ali i izgraditi Prinčipesu od Grada, sjajnu Princess of Dubrovnik (na slici gore), koju na Jadranu nikad nitko nije nadmašio. U dugim godinama izlaženja Otvorenog mora pisao sam često o Atlasovim brodovima.

Znaju naši čitatelji sve o zlosretnoj Aurori, o Adriaticu koji je postao simbolom stradanja brodova u Domovinskom ratu, o floti brzih Krila, prvi su saznali za prodaju Adriatic Jeta i Astrala i konačnom potonuću dubrovačkoga brodara. Nije lako sve te brodove i događaje posložiti u priču za oproštaj. No, ipak, pokušajmo.

Kad je 1. siječnja 1963. godine Atlas započeo s radom nije to bilo novo poduzeće, nego se stara dubrovačka turistička agencija Putnik prilagodila novim vremenima. Putnik jest imao nekoliko brodića, no svi su oni bili upisani u Očevidnik čamaca Lučke kapetanije u Dubrovniku. Prvi brod s novim Atlasovim oznakama bio je – Atlas. Dug 15,3 metra i s 20 bruto registarskih tona i on je, zapravo, bio brodić.

Pravilo o imenu

Izgrađen je 1955. godine u Bijeloj kao Orahovac za brodarsko poduzeće Lovćen, no odmah je prepušten kotorskom Komunalnom poduzeću. Prodan je Putniku 1962., a nakon preuređenja u Mokošici zaplovio je kao Atlas. Ni nakon višegodišnjih istraživanja nisam uspio doznati što se na kraju zbilo s Atlasovim prvijencem.

Brodovi koji su slijedili nisu bili ništa veći, no s njima kreće Atlasovo pravilo da im imena počinju slovom A. Tako se 1963. u Upisniku brodova našao brod Astral. To je, zapravo, bio čamac oznake DB 891, koji je preuređen u Mokošici dostatno da postane brod.

Poslije 11 godina prodan je u Šibenik, ponovno je upisan kao čamac i nakon toga mu se gubi svaki trag. Godine 1964. u flotu ulazi prvi od brodova koji će nositi ime Argosy. Bila je to barkasa Ratne mornarice izgrađena u Malome Lošinju 1950., ujedno i prvi od brodova kupljenih od JRM.

Uređen je u velolučkome Grebenu, a starije generacije Dubrovčana dobro ga pamte po, blago rečeno, neobičnome izgledu. Ipak, taj je neveliki brod, dug tek 18 metara, ostao u Atlasovoj floti punih 15 godina. Kad je 1979. povučen iz plovidbe stavljen je na prodaju, no prolazili su tjedni i mjeseci, a da se nijedan kupac nije javio. I tako je Argosy izvučen na navoz brodogradilišta u Mokošici i tamo izrezan.

Veliki korak za tada mali Atlas učinjen je 1965. godine kad su od Ratne mornarice kupljena dva minolovca klase 111. Bili su to veliki brodovi, dugi 30,2 i široki 4,9 metara, pogonjeni s dva MAN-ova motora ukupne snage 800 konja i brzinom od 11 čvorova. Izgrađeni su Malome Lošinju, prvi 1953., a drugi godinu dana poslije.

Preuređeni minolovci

Atlas je prvome brodu odabrao ime Arka, a drugome Aurora. Oba su se pokazala pravima, znali su ih i domaći i turisti. Arka je prodana tek 2007. godine, da bi desetljeće poslije, posve napuštena i zapuštena, pod imenom Moira, potonula uz pulski otok Sveta Katarina.

Nažalost, Aurora je 6. svibnja ratne 1992. godine, nakon sudara s feribotom Ilirija, potonula usred Gruža povukavši u smrt desetero putnika. O toj smo tragediji iscrpno pisali u Otvorenom moru, pamte se i sada dramatične i nadasve potresne fotografije Darka Vrbice.

A prije tragedije Aurore, i Gruž i stari gradski porat i Mokošica već su bili velika grobnica Atlasovih brodova. Ukupno ih je šest uništeno u topničkim napadima JNA i crnogorskih rezervista. Svojevrsni simbol svih tih stradanja je tada najveći Atlasov brod Adriatic, koji je u Gružu potonuo 13. studenoga 1991. godine.

No, pogođen je i zapaljen dan prije, kada su u Gružu granatama zasuti i zapaljeni brodovi Argolys i Artemida. U to su vrijeme u Mokošici topnici JNA uništili brod Ares. Kraj toga topničkoga ludila bilo je uništavanje brodova Argosy I i Argosy II u Gradskoj luci na sam blagdan svetoga Nikole, 6. prosinca 1991. godine.

Vratimo se u Atlasove sretnije dane, u davnu 1966. godinu. Tada su u Rijeci kupljeni novi, no neveliki brodovi Grčevo i Žurkovo, koji će dobiti imena Ares i Artemida. Dugi tek 17,6 metara, izgrađeni su 1960., odnosno 1961. godine, za poduzeće Izletište Martinšćica. Zajedno su stigli u Dubrovnik, zajedno su nestali u plamenu.

Dašak romantike

Ipak, 1966. se pamti po ulasku Atlasa na velika vrata jadranskoga turizma jednim neočekivanim potezom. U dubrovačkoj su agenciji tražili veliki brod za izlete, a u riječkoj su Jadroliniji privodili kraju veliku čistku parobroda. Na groblju brodova u Svetome Kaji gosparima je za oko zapeo dobrodržeći parobrod Sinj. Za malo novca, praktički za vrijednost željeza, otkupljen je od Brodospasa i poslan na preuređenje u Korčulu.

U novome ruhu i s prikladnim imenom Antika brod je ponovno zaplovio Jadranom. Na radost brojnih turista, kojima je na izletničkim rutama otkrivao netaknute jadranske ljepote, ali i pružao dašak romantike iz vremena parobroda. Ipak, posljednji parobrod na Jadranu konačno se predao 1977. godine: 16.rujna je po drugi put doplovio u Sveti Kajo.

Nakon uređenja Antike cijelo je desetljeće vladalo zatišje. Izuzetak je 1971. kad je Atlas od Ratne mornarice kupio otpisani torpedni čamac TČ 161, izgrađen u Korčuli 1952. godine. Ti su čamci klase Higgins bili poznati po pogonu od tri Packardova motora ukupne snage 4800 konja i brzini od 40 čvorova!

To Atlasu nije trebalo, pa je, prilikom preuređenja u Tivtu, brod nazvan Astarea dobio dva Mercedesova motora od samo 1800 KS. I to je bilo previše, potrošnja goriva bila je golema, te je Astarea prodana već 1982. godine.

Slavna krila

I onda dolazi 1977., ljeto za pamćenje. Od Jadrolinije Atlas kupuje brod Jedinstvo iz slavnoga trolista Jugoslavija-Jadran-Jedinstvo i šalje ga u brodogradilište Viktor Lenac na preuređenje u brod za kružna putovanja. Kad je dovršen dobio je ime Ambasador i postao najveći brod u Atlasovoj povijesti. O Ambasadoru i njegovim putovanjima toliko je pisano, no ipak manje nego o slavnim krilima po kojima je Atlas postao i ostao poznat na cijelome Jadranu.

Ukupno je 12 tih brzih hidrokrilnih brodova plovilo pod Atlasovom zastavom, no zanimljivo je da su samo dva izgrađena po narudžbi Dubrovčana. Na početku 1977. godine preuzeto je osam brodova splitske tvrtke Inex nautički turizam iz sastava beogradskoga Interexporta.

Svi su bili tipa kometa, izgrađeni u Sovjetskome Savezu od 1966. do 1971. godine. Još dvije komete, Krila Brača i Krila Hvara, Atlas je naručio u SSSR-u 1982. godine. Mnogo kasnije, 1994., od Kvarner Expressa su kupljeni hidrokrilci tipa kolkhida Magnolija i Kamelija, koji su postali Krila Dalmacije i Krila Istre.

Nakon brzih modernih krila zaplovila su 1983. dva spora i starinska jedrenjaka, upravo po mjeri izletnika koji u ljepotama Jadrana žele uživati bez žurbe. Atlas je uzimao u najam brojne jedrenjake za izlete po Dalmaciji, no sada je odlučio imati i svoje.

Otkupio je drvene teretnjake Neum i Vladimir Gortan, prvi građen u Trogiru 1955., drugi u Piranu 1947. godine. Prvi je dobio Astral, u Mokošici je preuređen u dvojarbolni jedrenjak, i ostao je, eto, posljednji Atlasov brod. Drugome, nazvanom Argolys, tri su jarbola postavili u Grebenu, a skončao je u topničkome ludilu JNA u Gružu.

Plemićka klasa

O putničkome brodu Adriatic, kupljenom u Grčkoj 1986., te o brzome dvotrupcu Adriatic Jet, kupljenom u Francuskoj 2002. godine, već smo mnogo pisali, pa ih sada samo spominjemo. Valja spomenuti i tri broda od po 18 metara, izgrađena u Grebenu od 1988. do 1990. godine: Argosy, Argosy I i Argosy II.

Prvi još plovi od Porporele do Lokruma, druga su dva sažgale granate na crni dan svetoga Nikole 1991. Malo je poznato da je Atlas 2002. kupio i četvrti takav isti brod i nazvao ga Arion. Kao Barbaran izgrađen je 1988. za porečku Plavu lagunu, a iz Dubrovnika je otišao 2010. u Crikvenicu, piše more.slobodnadalmacija.hr.

I za sami kraj brod o kojemu riječi nikad dosta, jer ga na Jadranu nitko nadmašio nije: brzi jednotrupac Princess of Dubrovnik. Po narudžbi Atlasa izgrađen je 1998. u Messini, u znanom brodogradilište Rodriques. Bio je tada u svjetskome vrhu: dug 46 i širok 7,6 metara, mogao je u salonima primiti 340 putnika, imao je četiri stabilizatora, te navigacijsku i inu opremu najviše klase...

S dva dizelska motora ukupne snage 3520 kilovata i waterjet propulzijom s lakoćom je plovio brže od 30 čvorova. Svečano je kršten u Dubrovniku 1. kolovoza 1998., a onda je zaplovio u – legendu...