ĐORĐE OBRADOVIĆ Najveće iznenađenje izbora je "Možemo!", HDZ nije dobio ono što je želio, SDP okuplja generaciju glasača koja lagano prirodno izumire

Svakako je najveće iznenađenje izbora platforma Možemo. Ali to jest i nije iznenađenje, naime, sjećamo se da su aktivisti civilnog društva i ranije osvajali mjesta u Saboru, poput Laburista ili Živog zida, ali su zbog svoje kasnije politike ili ponašanja brzo izgubili povjerenje građana, donosi Slobodna Dalmacija.

To se nužno ne mora dogoditi i s ovom platformom premda ona okuplja predstavnike različitih pokreta s ljevice, pa su se u jednom trenutku usred kampanje umalo razišli zbog izjava Katarine Peović. Ovakve platforme očito privlače konstantan broj protestnih birača s ljevice koji nemaju povjerenja u SDP - komentira za 'Slobodnu' dr. sc. Đorđe Obradović s Odjela komunikologije Sveučilišta u Dubrovniku, koji uspjeh plaftorme Možemo! vidi i u njihovom ustrajnom 'protiv'.
Ipak, dodaje, lakše je biti protiv, nego konstruktivan, lakše je srušiti zid nego ga izgraditi, što se kod opcija koje u svojim redovima okupljaju i anarhiste pokazalo puno puta u političkoj povijesti. Kod stava 'protiv' nema zajedničke ideologije i to bi po njemu mogao biti problem, no mladi koji traže treće rješenje po prirodi su revolucionarni i dali su im potporu.

SDP-OVI BIRAČI IZUMIRU

- Što se tiče STRIP-a, platforme koja se okuplja oko začudne Stranke s imenom i prezimenom, koja nema ime i prezime, riječ je o potpori građana lokalnim čelnicima koji su očito omiljeni, no ipak je riječ o populizmu, a privukli su i dio neodlučnih građana.

Most je, pak, okupio birače koji pripadaju desnom centru, ali ne ljube HDZ, a pogotovo Restart koaliciju - kaže dr. Obradović.

- HDZ usprkos pobjedi ustvari nije dobio ono što je želio, nije privukao glasače koji ustrajno ne izlaze na izbore, a prema podacima o izlaznosti riječ je o golemom broju građana. U tome nije uspjela ni Restart koalicija na čelu s SDP-om koji, pokazuje se, okuplja stariju generaciju glasača koja lagano prirodno izumire. K tome, u kampanji SDP-a stalno su kružili isti likovi koji su nekoć bili u njihovoj Vladi, poput Rajka Ostojića, Branka Grčića, Arsena Bauka i nisu zapamćeni kao osobito uspješni i pomalo su zasitili građane.

- HDZ vodi Andrej Plenković koji očito nema suparnika među političkim vođama ostalih stranaka, superioran je posebno kad su u pitanju vanjska politika, djelovanje Hrvatske u EU i namicanje sredstava iz europskih fondova. U vremenima koja su obilježena velikom nesigurnošću izabrali su odličan izborni slogan 'Za sigurnu Hrvatsku' što je bila prava poruka ljudima prestravljenima onime što nas čeka u slijedećim mjesecima.

No ima tu i problem, čini se kako je Plenković okupio oko sebe mlađe i neiskusne ljude koji mu u svemu povlađuju što vodi u stvaranje kulta ličnosti i to je vrlo opasno, s tim se treba znati nositi kako ne bi upao u klopku koja bi ga mogla koštati. Škorin Domovinski pokret, čak i kad bi bio potreban HDZ-u za saborsku većinu u svojoj vrhuški nema ljudi koji bi mogli preuzeti ministarska mjesta, a k tome, mogao bi pasti kao žrtva 'žetončića' koji će se prikloniti uspjehu HDZ-a – ocjenjuje dr. Đorđe Obradović.

VARLJIVA MILANOVIĆEVA POBJEDA

Pitamo ga i za Bernardićevu političku sudbinu:

- SDP ima praksu održati unutarstranačke izbore kroz šest mjeseci od izbora i Davor Bernardić se nakon ovakvih rezultata ne bi trebao kandidirati. Pobjeda Zorana Milanovića na predsjedničkim izborima, sada se pokazalo, bila je individualna, a ne na valu rasta popularnosti SDP-a. Ali pitanje je tko će se tamo istaknuti kao uspješni kandidat. Premda je Planković u suprotnoj poziciji kao pobjednik izbora niti HDZ nema osobu koja bi ga eventualno mogla zamijeniti – zaključuje naš sugovornik koji ističe kako su čak i neodlučni glasači imali dobru ponudu na ovim izborima pa je šteta što izlaznost nije bila veća, piše Slobodna Dalmacija.

- Bilo je doista opcija na svim stranama političkog spektra, našlo bi se ponešto i za tvrđe i mekše ljevičare i desničare, centriste i liberale. Vidjeli smo raznolikih kandidata, od profesionalnih političara do znanstvenika, tamburaša, pjevača i pravih čudaka. Moglo se naći svog kandidata, svoju političku opciju, jer narod koji ne glasa nema se što ni buniti.