Dok se Rusi rugaju na društvenim mrežama, nekim Europljanima je lagano već svega dosta. Dva kritična trenutka mogla bi se spojiti pred Božić, a tada bi bijes mogao kulminirati

Ekonomska kriza, nestašice, inflacija – to su privjesci ukrajinskog rata koji svom silinom pogađaju zemlje i narode Europe. Sve češći prosvjedi u europskim gradovima ukazuju da se bliži “granica boli” koju europski čovjek može podnijeti, a do zime je još više od dva mjeseca.

Samo prošlog vikenda prosvjedi zbog sve teže ekonomske situacije i rastućih cijena i troškova života održani su u Pragu, Berlinu, Leipzigu, Beču... Tisuće prosvjednika izašlo je na ulice tražeći da EU zaustavi sankcijsku politiku prema Rusiji, koja zbog “bumerang efekta” znatno više pogađa Europu nego samu Rusiju.

Kao jedan od epicentara europske pobune ispostavlja se Prag. Za razliku od velikih rujanskih prosvjeda – koje su organizirali Komunistička partija i par manjih desnih stranaka – prošli vikend prosvjed je organizirala češka konfederacija sindikata, čiji je predsjednik Josef Stredula poručio da su ljudi izašli na ulice zato što se “boje za sutra, za svoje poslove, za svoje obitelji”. Prosvjed je održan pod nazivom “Pet minuta do ponoći”.

Rekordna inflacija

U Berlinu je glavni organizator prosvjeda bila desničarska partija Alternativa za Njemačku (AfD). Tamošnji prosvjednici tražili su ukidanje antiruskih sankcija – mašući njemačkim, ali i ruskim zastavama – dok su demonstranti u Leipzigu uzvikivali slogane poput “Ne možemo si priuštiti rat”. U Beču je, pak, organizator prosvjeda bio isti kao u Pragu: sindikalna federacija (ÖGB).

Ti su prosvjedi pokazali da sve više građana Europe ne želi žrtvovati vlastiti standard za aktualnu EU politiku prema Rusiji.

Glavni razlog prosvjeda je, rekosmo, ekonomska kriza koja raste uslijed povratnog efekta antiruskih sankcija. Kako je ovog tjedna objavila agencija Anadolu, sve više europskih zemalja bilježi rekordne stope inflacije. Gledajući čitavu eurozonu, prosječna inflacija u rujnu je skočila na rekordnih 10 posto, pri čemu su najveći generator inflacije bile cijene energije – one su porasle za 41 posto.

S druge strane, građani Rusije nemaju takvih problema, barem ne onih vezanih za energiju. Tako britanski “The Economist” svoju nedavnu analizu EU politike prema Rusiji – pod naslovom “Dok Europa pada u recesiju, Rusija izlazi iz nje” - započinje slikovitom usporedbom odnosa europskog i ruskog čovjeka prema potrošnji energije:

”Dio Rusa na društvenim mrežama objavljuje provokativne video snimke, namijenjene europskoj publici, na kojima se vidi da su plinske peći danima upaljene na punoj temperaturi. Ono što ove zime u Berlinu ili Parizu može koštati stotine eura, u Moskvi košta nekoliko rubalja”, piše britanski list, navodeći da je “takvo ruganje možda djetinjasto, ali upućuje na dublju istinu (..): dok se Europa klati na rubu duboke recesije, ekonomska situacija u Rusiji se popravlja”.

Ustvrdivši da je Putin “izbjegao ekonomski kolaps”, The Economist dalje piše da je ruska vlada krajem rujna objavila nacrt proračuna za razdoblje od 2023. do 2025. godine, u koji su uključeni značajni ratni troškovi, te zaključuje da “ekonomski podaci sugeriraju da će Rusija moći nastaviti borbu”.

Patuljak protiv diva

U isto vrijeme Europu muči nebeska inflacija, čije se usporavanje niti ne naslućuje. Taj je kontrast u utorak u Berlinu istaknuo vodeći “EU disident”, desničarski mađarski premijer Viktor Orban:

”Sankcijska politika je u ideji primitivna, a po učinku katastrofalna. (...) Sankcije trebamo uvoditi na područjima gdje smo jači, a ne slabiji. U području energetike mi smo patuljci, a Rusija je div, i patuljak sankcionira diva, pa se još čudimo zašto patuljak umire”, rekao je Orban.

Njegove je riječi istog dana potvrdio šef Međunarodne agencije za energiju Fatih Birol, poručivši da dobavljači LNG-a ne mogu nadoknaditi smanjenu opskrbu ruskim plinom, te da bi iduća zima mogla biti najteža za Europu.

Vjerojatno nisu u krivu oni koji drže da su dekade lagodnog života razmazile europsku čeljad: današnji Europljani očito nisu spremni na žrtvu, odricanja i oskudicu kao neke ranije generacije. Koliko još Europa može izdržati?

U srijedu je šef ruskog Gazproma Aleksej Miler poručio da je ove zime “dovoljno da bude samo jedan izuzetno hladan tjedan, ili samo pet dana”, pa da se “zamrznu čitavi gradovi, čitave zemlje” u Europi. Za nevolju, klimatolog Carlo Buontempo, direktor Službe za klimatske promjene Copernicus, izjavio je za Politico kako postoji “veća vjerojatnost nego inače” da Europa u prosincu, baš uoči Božića, doživi značajno zahlađenje.

Spajanjem tih dviju prognoza dolazimo do zaključka da bi upravo dani pred Božić – kad ruski general Zima nastupi u punoj snazi - mogli biti kritični u smislu slamanja volje europskih građana za daljnjom žrtvom. A tada bi se njihov bijes lako mogao okrenuti protiv matičnih vlada.

Od početka ruske agresije na Ukrajinu – odnosno od početka EU sankcija prema Rusiji – palo je više europskih vlada: britanska, talijanska, švedska, estonska, bugarska (crnogorska je pala iz drugih razloga). Stoga nije isključeno da u strahu od “događanja naroda” europske vlade uskoro promijene politiku prema Ukrajini, što bi najvjerojatnije značilo pritisak na Kijev prema mirovnom sporazumu, makar uz cijenu predaje određenih teritorija.