Ogromna brana na području južne Ukrajine pod ruskom okupacijom je probijena, oslobađajući poplavu vode nizvodno. I tko ima koristi od ovog vandalskog čina? Pita se to Frank Gardner, stručnjak za sigurnost u svom tekstu za BBC.
Pa kaže:
Budući da obje strane, Rusija i Ukrajina, krive drugu za probijanje brane, sve to podsjeća na prošlogodišnju neobjašnjivu eksploziju plinovoda Sjeverni tok 2. U oba slučaja su sumnje Zapada odmah pale na Rusiju. Ali oba puta Moskva je odgovorila: "Nismo mi. Zašto bismo to radili? Ovo nas boli".
U slučaju proboja brane Kakhovka, Rusija može ukazati na najmanje dva načina na koje šteti vlastitim interesima. Poplava zemljišta nizvodno natjerala ju je na evakuaciju trupa, kao i civila prema istoku, dalje od Hersona i obala široke rijeke Dnjepar.
Ovo će omogućiti ograničeni predah za stanovnike Hersona koji su morali živjeti sa svakodnevnim ruskim topničkim i raketnim napadima.
Drugo, to bi moglo utjecati na opskrbu vodom Krima pod ruskom okupacijom, sušnog poluotoka koji se oslanja na svježu vodu iz kanala blizu probijene brane. Budući da ga je Rusija nezakonito pripojila 2014., postao je jako utvrđeni komad zemlje koji i Rusija i Ukrajina smatraju svojima.
Ali probijanje brane Kakhovka treba promatrati u širem kontekstu ukrajinskog rata, a točnije u svjetlu ukrajinske ljetne protuofenzive, koja pokazuje znakove da je već u tijeku.
Tekst oko toga tko je ili nije srušio branu pročitajte ovdje:
Kako bi ova protuofenziva uspjela, treba prekinuti rusku kontrolu nad dijelom teritorija koji je zauzela prošle godine, a koji povezuje Krim s ukrajinskom istočnom regijom Donbas. Ako Ukrajina može pronaći način da probije ruske obrambene linije južno od Zaporožja i podijeli taj teritorij na dva dijela, tada može izolirati Krim i postići veliku stratešku pobjedu.
Ali Rusi su naučili puno lekcija od svoje invazije u veljači prošle godine. Pogledali su kartu, odredili gdje će Ukrajina najvjerojatnije napasti i proveli posljednjih nekoliko mjeseci gradeći zaista zastrašujuće linije utvrda kako bi blokirali svako ukrajinsko napredovanje prema Azovskom moru.
Nije sigurno da je Ukrajina planirala poslati svoje snage na zapadnu stranu te obrane. Vrhovno zapovjedništvo u Kijevu ne otvara sve karte...
Ali ova akcija, tko god da je to napravio, sada tu opciju čini daleko problematičnijom.
Dnjepar je široka rijeka i prebacivanje oklopne brigade preko nje, pod ruskom topničkom, raketnom i bespilotnom vatrom bilo bi izuzetno opasno.
S probijenom branom i poplavljenim ogromnim dijelovima zemlje nizvodno, područje na lijevoj (istočnoj) obali nasuprot Hersona postalo je zabranjeno područje za ukrajinsko oklopno oružje.
Jedna povijesna bilješka je da Rusija ima prošlost u ovom području. Godine 1941. sovjetske trupe digle su u zrak branu na istoj rijeci Dnjepar kako bi spriječile napredovanje nacističkih trupa. Priča se da su tisuće sovjetskih građana stradale u poplavama koje su uslijedile.
Suština je sada da je onaj tko je ovaj tjedan probio branu Kakhovka poremetio stratešku šahovsku ploču u južnoj Ukrajini, prisilivši obje strane da naprave niz velikih prilagodbi i moguće odgodili sljedeći korak Ukrajine u njenoj davno obećanoj protuofenzivi.
