Ostajem igrati u Jugu, ali reprezentacija ima iduće godine dva velika natjecanja i rekao sam to izborniku Ivici Tucku. Bilo bi nekorektno s moje strane da idem u nešto ako znam, osjećam da ne mogu dati sto posto. Sve ispod toga bi bilo 'provlačenje'. Bolje ne tako - Maro Joković se tim riječima oprostio od hrvatske reprezentacije u kojoj je od 2006. godine i Europskog prvenstva u Beogradu.
- Nije dobro počelo.
Nije, Hrvatska nije bila među reprezentacijama koje su igrale za medalje, nije prošla skupinu, igrala je 'Ligu za bedaka', ali niti godinu nakon toga Joković je, s nepunih 20 godina, stajao na najvišoj stepenici pobjedničkog postolja Svjetskog prvenstva u Melbourneu.
Joković je 'preživio' Beograd i kad je Ratko Rudić odlučio okupio najbolje što je imao hrvatski vaterpolo u tom trenutku, a što nije bio slučaj s Beogradom i EP-om. Bio je Joković i tad, a još je i danas, sjajno desno krilo, ljeva ruka od zlata. Sjećamo se njegovih pogodaka 'tamo dole', uzdignutih ruku nakon što je pogađao iz 'aviona', provlačio lopte 'kroz uši' najboljim svjetskim vratarima, razigravao suigrače, jurio u kontre...
Takvu sliku smo gledali na gotovo svim velikim natjecanjima, a pamti se ona iz Zagreba s Europskog prvenstva 2010, naravno, ona iz Londona gdje je postao i olimpijski pobjednik, pa iz Budimpešte 2017. gdje je još jednom osvojio svjetsko zlato. To su ta četiri najsjajnija, zlatna trenutka, ali ne i jedini uspjesi. Joković je drugi najtrofejniji hrvatski reprezentativac. Da ga bolest nije izbacila 2009. godine bio bi u Rimu na SP-u, vjerojatno bi Hrvatska imala sjajniju medalju od bronce, imao bi i medalju iz Svjetske lige sa završnice u Podgorici...
Mogao bi se i on, poput kapetana Andra Bušlje (koji se također oprostio od reprezentacije), pohvaliti kako je na Svjetskim prvenstvima nanizao sedam medalja. Ima Maro i olimpijsko srebro, ima i europsku broncu...
- Ne ide više non stop, bez odmora. Ne mogu više dati sto posto, a zna se koji su ciljevi reprezentacije... - rekao je Joković, koji je zadnje slobodno ljeto imao prije 20-ak godina. Sjećamo se kad se vratio sa srebrom oko vrata sa Svjetskog juniorskog prvenstva iz Argentine...
- Puno, zar ne?
Maro Joković je 1. listopada proslavio 34 rođendan. Gledat ćemo ga i dalje u kapici Juga. Koliko još? Dok bude osjećao da može. Kod njega nikad nije bilo 'provlačenja'...