Veličanstven uspjeh hrvatskog sporta potpisan je na današnji dan prije osam godina. Hrvatska vaterpolo reprezentacija je tog 12. kolovoza 2012. osvojila u Londonu naslov olimpijskog pobjednika. Čak sedmorica od trinaestorice igrača, a i desna ruka najtrofejnijem svjetskog vaterpolskom treneru, Ratku Rudiću, bili su djeca Gruža. Neviđeno u svijetu sporta!
Nikša Dobud je na pobjedničko postolje donio bandjeru svetog Vlaha. I prije nego je s ostalima najbolji centar turnira skočio na najvišu stepenicu, pogledavao je skupa s Androm Bušljom prema potpisniku ovih redaka, koji je bio na svom novinarskom mjestu, na tribini, te je opet pao dogovor, kao i na prethodnim velikim natjecanjima, kako će se poslije svečanog proglašenja okupili samo ekipa iz Grada te se slikati. I nakon što su se slikali s ostalima, za nepovjerovat, manji dio je ostao, a veći je stao sa strane (Miho Bošković, Andro Bušlje, Nikša Dobud, Maro Joković, Paulo Obradović, Sandro Sukno i Frano Vićan te pomoćni trener reprezentacije Elvis Fatović).
I tad je nastala povijesna fotografija dubrovačkog sporta koja već godinama krasi jedan od zidova gruškog plivališta, koja je dobila dvije stranice u monografiji Vaterpolskog kluba Jug...
Iako sam svjedočio brojnim uspjesima hrvatskog vaterpola, na kraju jedini novinar koji je uživo pratio sva četiri najveća uspjeha hrvatske seniorske reprezentacije, oba naslova svjetskog prvaka, trijumfe u Melbourneu 2007. i Budimpešti 2017., zatim jedini uspon na krov Europe (Zagreb 2010.), taj uspjeh, jedino do danas olimpijsko zlato, koje je izboreno na današnji dan u Londonu prije osam godina, se ne zaboravlja, a kako bi se zaboravilo kad je više od polovice jedne momčadi koja je čvrsto stupala iz dana u dan do trona, osvojila naslov olimpijskog pobjednika, dosegnula sveti cilj, iz samo jednog grada!
I to još iz tvog grada!