Gergely Kiss je ležao sa strane. Zaradio je u sudaru sa Samirom Baračem šest šavova. I drugi mađarski igrači su izgledali poput svog desnog krila. Nokautirani. 'Izudarali' su ih Frano Vićan, Pavo Marković, Maro Joković i ekipa...
Marton Szivos je suznih očiju promatrao slavlje Hrvata u plivalištu. MVP Final foura vaterpolske Lige prvaka 2007. nije uspio u kontri, pri vodstvu Mađara 7:6, prevariti dubrovačku hobotnicu. Franova obrana, po kojoj će se pamtiti finale 12. Svjetskog prvenstva u Melbourneu, ulila je samopouzdanje najmlađima. Eksplodirali su tada debitanti. Joković je donio produžetak. Najmlađi reprezentativac je pogodio za 7:7, a u produžetku dva puta, za 8:7 te 9:8, naciljao je Pavo Marković.
I nakon što se sačuvala lopta u posljednjih pola minute drugog produžetka, time i rezultat koji je postavio pogotkom Marković, čitava reprezentacija finula je u plivalištu. I izbornik Ratko Rudić, koji će prije toga odložiti mobitel sa strane, kod pomoćnog suca, i pomoćnik mu Miki Damjanić, i direktor reprezentacije Jurica Prižmić...
Teo Đogaš se popeo na potopljenu baru, na tribinama su navijači zapjevali 'Moja Domovina', potom je nekoliko stotina navijača u prepoznatljivim 'kockicama' povikalo: Hrvatska, Hrvatska!
I dok je slavlje trajalo, organizatori SP-a su pripremali svečanost proglašenja najboljih. Hrvatsku zastavu privezana je na središnji jarbol...
Mile Smodlaka, jugov centar, polovica najjačeg svjetskog tandema, bacio je kapicu navijačima. I cvijeće koje je dobio na svečanom proglašenju.
Medalja mi je dovoljna, ona je moj najbolji suvenir iz Australije – reći će Smodlaka. U svlačionici je potom uzeo mobitel. Nazvao suprugu Vesnu. Zvao ga je Elvis Fatović, ostali jugaši, prijatelji, poruke su stizale jedna za drugom...
Pavo Marković se naslonio na ogradu. Strijelac oba pogotka u produžetku, igrač koji je odlučio pobjednika, tako je stajao minutama. Zamišljen, vrtio je film finala, svih šest utakmica Hrvatske na Svjetskom prvenstvu... Polako, birao riječi, kad su ga opkolili novinari.
- Ovo je medalja starijih igrača. Mi mlađi smo presretni što smo mogli biti dio ovoga – govorio je Marković.
Maro Joković je skakao od sreće.
- Najbolji smo, najbolji – vikao je najmlađi reprezentativac.
Andro Bušlje je otišao na doping kontrolu. Prije toga, jugov bek je prije svečanog proglašenja trčao u svlačionicu. Uzeo je otamo hrvatsku zastavu te je donio na najvišu stepenicu pobjedničkog postolja.
Miho Bošković, jedini Hrvat izabran u najbolju sedmorku prvenstva, sjedio je na podu i vrtio svoju zlatnu medalju. Frano Vićan je stajao pred kamerama HTV-a. Zdeslav Vrdoljak, 36-godišnji kapetan, je samo dobacio: Što njega pitate, pa zbog njega smo igrali produžetak. I kad su svi na trenutak zastali, Vrdoljak će Vićanu: Nisi obranio peterac, zar ne?
- Prava smo momčad, koja igra pravi vaterpolo. I da smo izgubili u finalu, opet bi rekao, to je to, to je prava momčad. Međutim, nismo izgubili. I nakon što smo gubili dva pogotka razlike, vratili smo se, i to je potvrda kako je ova momčad zaslužila zlato – isticao je Vrdoljak.
Okupirali su hrvatski vaterpolisti prostoriju do miks zone. U njoj su ugravirali svoja imena na zlatne medalje. Čitali prve komentare na hrvatskim internet portalima... Smiješak s lica nije silazio. Zaiskrile su i suze u očima nekih...
Sve su to slike, detalji, koji će se pamtiti za sva vremena. Tamo dole, u Australiji, Hrvatska je na današnji dan, 1. travnja, prije 15 godina iskovala prvu medalju na Svjetskim prvenstvima, i to prvu zlatnu u povijesti hrvatskog vaterpola. Pamtit će se 'odozdo' i pobjede protiv Južne Afrike, Australije i SAD-a u skupini, protiv Rusa u četvrtfinalu, te Srbije u polufinalu. I kad je nakon Rusa potopljen i branitelj naslova, uz to i prvak Europe, pali su u završnom činu i Mađari, najuspješnija reprezentacija svijeta.
Vaterpolisti su uspjeli ono što je prije njih uspjelo rukometašima 2003. godine, ono što su uspjeli i tenisači 2005. godine, na krovu su svijeta. Melbourne je za hrvatski vaterpolo postala ono što je hrvatskom rukometu bio Portugal, a tenisačima Bratislava.
Tri godine poslije trijumfa u Melbourneu Hrvatska je europski prvak (Zagreb 2010. godine), pet godina nakon i olimpijski pobjednik (London 2012.), dok je deset godina nakon toga prvog velikog zlata uzela je i drugi naslov svjetskog prvaka (Budimpešta, 2017. godine).
