To je bio naš san, koji se na kraju ostvario – istaknula je Dubrovkinja Petra Dičak, koja je sa Ženskim rukometnim klubom Madeira podigla pokal prvaka Portugala. Zadnjih 60 minuta sezone je odlučivalo tko je najbolja ženska ekipa u zemlji aktualnog nogometnog prvaka Europe, ekipa s otoka Madeira, iz grada Funchala koji je poznat po tome što je u njemu rođen Cristano Ronaldo, ili ekipa Alavariuma iz Aveira, grada koji se nalazi u centralnom dijelu Portugala. Na kraju, nakon 26 prvenstvenih kola, bodovno poravnati Madeira i Alavarium, ali je ekipa s otoka bila bolja u međusobnim ogledima, te slavi.
- Najteža sezona za sve jer se tri mjeseca nije igralo zbog korone. Nama na otoku je bilo teže nego ostalima, tj. klubovima s kontinenta. Prvo psihički, treniraš, a ne igraš, ne znaš hoćeš li na kraju igrati ili ne. Potom fizički teško jer je trebalo nadoknaditi zaostatke. Mi smo na kraju igrale više utakmica u gostima nego kod kuće. Naime, u nas na otoku su vrijedile drugačije epidemiološke mjere nego na kontinentu, u određenom trenutku nije bio dozvoljeno ekipama s kontinenta dolazak na otok, te smo zbog toga morale nekoliko utakmica u ulozi domaćina odigrati na kontinentu.
Madeira je matematički non stop držala sve u svojim rukama, ali kako je konkurencija igrala, a ona ne, zaostatak za glavnim konkuretnom bio je sve veći i veći.
- Vjerujem kako bi na kraju osvojile više bodova od Alavariuma da smo igrale kad i drugi, ali kako nismo, na kraju smo imale za odigrati dosta utakmica u malo dana. Jedan tjedan smo odigrale čak pet utakmica, ne samo ovaj zadnji vikend, već nekoliko zadnjih vikenda, igrale smo svaki dan. Plus, imale smo sad u četvrtak četvrtfinale kupa, a zatim u subotu i nedjelju zadnje dvije utakmice prvenstva. Trebale smo dobiti jednu od te dvije zadnje utakmice. Računale smo kako ćemo nakon plasmana na završni turnire kupa već u subotu osigurati naslov prvaka. Međutim, iako je suparnik bila predzadnja ekipa lige, umor je učinio svoje. Odigrale smo najlošiju utakmicu sezone, s druge strane domaćin najbolju, te je utakmica u nedjelju protiv ekipe, koja je bolja nego je bio suparnik u subotu, bila biti ili ne biti. Vratili smo se u nedjelju iz 'mrtvih' nakon loše subote, odigrale baš dobro, te ostvarile uvjerljivu pobjedu. Samo dva poraza i dva neodlučena rezultata, a dvadeset i dvije pobjede u 26 kola. Kažem, bile bi i uspješnije da nismo igrale takoreći svaki drugi, treći dan u zadnje vrijeme. Plus putovanja. Plus smo završnicu prvenstva odigrale bez dvije ozlijeđene igračice, zatim smo ostale bez još jedne igračice, koja je imala obvezu nastupa za reprezentaciju na Afričkom kupu. Ali, najvažnije, došle smo do cilja. Pokazale unatoč svemu kako smo najbolje. Isplatila se ova avantura. Mogu doma. Zlatna medalja je tu.
Jedna, a možda će imati i dvije. Naime, završni turnir kupa igra se 19. i 20. lipnja.
- Čeka nas završnica kupa, međutim, prvo još jedna festa na otoku. Jučer smo slavile nakon pobjede na kontinentu, prvo u dvorani, zatim u autobusu do zračne luke, potom u zrakoplovu, te po dolasku na otok, a došle smo na otok iza ponoći. Kažem, dan nakon što smo osvojile naslov čeka nas još jedno slavlje, međutim, nećemo mi igračice dugo jer se već u utorak vraćamo u dvoranu, na teren. Kreće priprema za kup. Madeira je 2019. izgubila naslov prvaka, prošla sezona se zbog korone nije odigrala do kraja. Kad sam stigla krajem ljeta prošle godine uprava je pred nas postavila za cilj vratiti naslov prvaka. Uspjele smo u tome, te se ova moja avantura, ovo putovanje na otok, koji je bliže Africi, nego Europi (otok se nalazi gotovo tisuću kilometara južnije od glavnog grada Portugala, a 700 kilometara od afričke obale), već sad isplatio. Presretna sam zbog uspjeha – istaknula je Dičak.
