Square ima novog rekordera po broju nastupa. Hrvoje Cvjetković je točno u 20 sati u petak, 23. travnja 2021. poveo 'crveno plave' u drugu utakmicu četvrtfinala protiv Olmissuma u Gospinom polju, te po 318. put zaigrao za dubrovački klub. Prije sedam dana, kad je zaigrao u prvoj utakmici četvrtfinala doigravanja u Omišu protiv aktualnog prvaka, izjednačio je rekord koji je više od 15 godina držao Bartul Vukojević.
- Kad se reče sto nastupa čini mi se puno, a ne 318 – naglasit će novi rekorder. Razgovarali smo uoči ogleda protiv Olmissuma u Gospinom polju, utakmice koja se nasšla u programu televizije Arenasport. Uz njegovo ime stoji i podatak – 127 pogodaka.
- Ako se ne varam, čini mi se kako sam prvi pogodak postigao protiv Gospića, sad, je li to bila sezona 2006./07. ili 2007./08., to ne znam, ali još kao junior sam imao debi za Square. Što sam imao, 16 ili 17 godina. Igrao je tad i Dario Marinović. Trener je bio Bartul Vukojević.
Prebire po sjećanjima Hrvoje. Počeo je za loptom trčati na ulici, potom preselio na zeleni travnjak. Trenirao veliki nogomet. Upao u selekciju županije...
- Dubravko Čikor je 'kriv' što sam počeo igrat mali nogomet. On nas je okupio. On je bio u to vrijeme u Squareu. Inače, tata je igrao mali nogomet za veterane, te sam išao s njim po turnirima. Sjećam se turnira na Ilijinoj Glavici, čekaš poluvrijeme da utrčiš na teren, te pucaš na gol. Veliki nogomet sam napustio kad sam počeo igrat za prvu ekipu Squarea. Nije mi se više dalo ić trčat po kiši, rano se trebalo dizat na trening... Ha, nisam bio lijen, nego veliki nogomet nije imao baš nikakve uvjete, pogotovo mi mlađi, a s druge strane sa Squareom igraš Prvu ligu. Zatim, ta moja generacija, koju je okupio Čikor, osvojila je naslov juniorskog prvaka Hrvatske. Bila je i jednom treća. Izgubili smo, dobro se sjećam, polufinale na penale. To je ekipa. Srđan Ive na vratima, Zoran Primić, Stjepan Rezo, Mato Šimunović, Dario Marinović, Denis Hasanović, Stijepo Gavrilica.... joj, nemoj da koga zaboravim. Da, pa Ivan Šakota, Ivan Kalauz... I nakon tog uspjeha s juniorima doživiš da si na treningu s prvom momčadi, a u njoj jedan Joško Atijas, Bobo Butigan, Sandro Salacan, Mario Raguž, Stijepo Pavlić... bili su tu i Junuz Ćustović, Mateo Saulan, Denis Kočić... Bobo je bio par godina prije tog mog debija za prvu momčad Squarea najbolji golman Svjetskog prvenstva, Salacan je igrao za reprezentaciju...
Igrao je i Hrvoje Cvjetković u 'kockastom' dresu!
- Da, i ponosan sam na to. Bio sam s reprezentacijom na turniru u Brazilu, bio u Kini, igrao protiv Čeha, Makedonije, Kolumbije, Čilea, Kine, Nizozemske, Vijetnama... Bili smo prvi na turniru u Kini. Dobili smo Vijetnam i Kinu, a odigrali neodlučeno protiv Nizozemske. Nažalost, zbog ozljeda sam morao otkazat nekoliko nastupa, ali ti nastupi i putovanja s reprezentacijom se ne zaboravljaju.
- Pogodak protiv Gospića neću zaboravit zbog činjenice kako sam tek bio ušao u prvu momčad, a to je bila po meni najbolja momčad koja je ikad igrala u Prvoj hrvatskoj ligi. Poslije je taj klub bio jak i kad je preselio u Zagreb, te igrao pod imenom Nacional, ali taj Gospić je bio jači. Igrala su dva sjajna Brazilca, Tomičić... Zatim, pamtim dobro i jednu utakmicu u Vrgorcu kad je Sandro Salacan pogodio za pobjedu 3:2. Emir Spahić nam je došao pomoći tu utakmicu. Nije mogao hodat nakon te utakmice. Morali smo ga iznijet koliko su ga izudarali. Bartul Vukojević je bio trener. 'Gori' dvorana, a on u jednom trenutku prilazi meni, ja na klupi gledam utakmicu, ne očekujem da ću igrat, a on kaže: 'Hrvoje, zagrij se. Ulaziš'. Pamtim i to što sam zbog krive izmjene u polufinalu Kupa Hrvatske dobio drugi žuti karton, te sam isključen, i nisam mogao dan poslije igrat u Gospinom polju finale Kupa Hrvatske protiv Splita finale. Plakao sam zbog toga. Teško mi je i danas kad se toga sjetim. Sjećam se i poraza u polufinalu doigravanja za prvaka. Nažalost, nisam sa Squareom uspio osvojiti trofej, a bili smo blizu, pogotovo posljednjih sezona jer smo imali baš dobru ekipu. Najviše sam se nadao trofeju uoči Final foura Kupa Hrvatske u Slavonskom Brodu, ali izgubili smo polufinale na penale od Uspinjače Gimke, a vodili smo do pet minuta prije kraja s dva razlike.... Ali, bilo je i lijepih trenutaka. Povratak u Prvu ligu, pa i ova sezona. Hoćemo li ostat ili ne, i ostali smo, a baš je bilo teško zbog svega. Napustio nas je u ljeto 2019. prvo Andro Zarač, zatim pred kraj te prethodne sezone i Siniša Bačić, pa na kraju prvog dijela ove sezone Željko Jelić. I danas nam je teško zbog toga. Bačić je bio tajnik od prvog dana kluba, bio je tu kad sam ja počeo, svo to vrijeme. Bio je i tehniko reprezentacije, te sam s njim bio i u reprezentaciji. Jelić je bio sjajan čovjek. Sjajan predsjednik. To se ne zaboravlja. Pa Andro...
Slegnuo je ramenima. Nakon desetak sekundi tišine nastavio je šetnju kroz povijest svojih 317 prethodnih utakmica.
- Sjećam se i dana kad smo ispali u Drugu ligu, a to bih želio spomenuti jer je tad najviše potegao Ivica Gvozden. On je jedan od najzaslužnijih za ostanak kluba, te poslije za povratak u Prvu ligu. Kad sam igrao za mladu reprezentaciju do 21 godine, dobio sam poziv iz Nacionala, koji sam prihvatio. Bio sam u Zagrebu pola godine, međutim, vratio sam se jer je gotovo svim igračima mali nogomet bio u drugom planu. Dosta toga nije štimalo, a kako je to znao Ivica, zvao me da se vratim, i kad je rekao kako je cilj povratak u Prvu ligu, odlučio sam se vratiti. Nisam falio. Moj klub, moj grad, gdje ćeš ljepše. Ne zaboravlja se ona atmosfera koja je bila na utakmicama kad smo se borili za povratak u Prvu ligu, te slavlje kad smo izborili povratak.
I tako, utakmica po utakmica, i evo Hrvoja na 318 nastupa za prvu ekipu.
- Već sam rekao, da je u pitanju stotinu utakmica, rekao bih da je puno, a 318 utakmica, i to samo za prvu momčad. Plus utakmice za juniore kad nas je okupio Dubravko Čikor, pa za mladu i A reprezentaciju, par utakmica za Nacional, a gdje su sve one utakmice po turnirima. Upoznao sam svih ovih godina puno ljudi, stekao puno prijatelja. Igrao s toliko igrača, radio s dosta trenera. Ne bih želio o imenima, sigurno ću nešto falit. Nisam imao vremena se za pripremit, te nisam gledao arhivu. Evo, iskreno, ne znam jesam li u pravu kad sam spomenuo Gospić, kako mi je to bila prva utakmica za prvu momčad Squarea, a i ako je bio Gospić, nisam siguran je li to bilo 2007. ili 2008. godine.
Nije Hrvoje 'kopao', ali jest Hans Matić, koji je nastavio ono što je gotovo tri desetljeća radio legendarni Bačo, Siniša Bačić. Hrvoje Cvjetković, izvukao je Matić, registriran je za Squarea 5. siječnja 2007. godine. Debi je imao, da, protiv Gospića, i to u osmini finala Kupa Hrvatske 14. ožujka 2007. godine. Prvu prvenstvenu utakmicu za Square odigrao je 28. rujna 2007. protiv Split Brodosplita. Prvi pogodak je postigao, da, protiv Gospića, ali ne u svom debiju, već u svojoj 15. utakmici za prvu momčad, 1. veljače 2008., u prvenstvu. Sa 127 pogodaka Hrvoje je deveti strijelac kluba svih vremena. Najviše pogodaka u jednoj utakmici – četiri – postigao je 24. studenog 2012. protiv Metkovića. Ukupno 110 pogodaka u prvenstvu, 8 u kupu, te 9 u prijateljskim utakmicama. Dobio je 29 žutih i 3 crvena kartona.
Kapetansku traku preuzeo je 4. studenog 2014. godine u svojoj 153. utakmici za Square od Matea Saulana.
Ovog petka, 23. travnja, postao je rekorder Squarea po broju odigranih utakmica – 318. od čega 275. prvenstvenih. Kapetane, čestitamo!