Pokojni Ivan Ivančić mi je na jednom treningu dao da probam baciti disk. U tom trenutku se odmah rodila ljubav prema disku, iako mi je kugla bila prva disciplina – iza te izjave krije se Marija Tolj, junakinja naše priče, koja je iz mjesta kapetana, Orebića.
Da, Marija je počela svoju atletsku priču s kuglom.
- U osnovnoj školi sam bacala kuglu. Kako sam bila najbolja na tim školskim natjecanjima rodila se ljubav prema kugli. Zbog kugle sam otišla u Zagreb, i tu sam krenula ozbiljnije trenirati atletiku.
I tu je legendarni Ivan Ivančić prišao Mariji, te joj donio disk nakon čega je kugla počela gubiti primat.
- Sve se promijenilo kako sam napredovala u disku. Da, disk je već neko vrijeme postao moja, prva, glavna disciplina.
KUGLA JE (OD)BAČENA
Dakle, Marija Tolj je bacačica kugle ili diska?
- Diska, diska, ali na početku karijere bacačica kugle. Kao najbolja u bacanju kugle na školskom natjecanju u Orebiću sam išla u Makarsku na daljnje natjecanje na kojem su nastupili najbolji iz ostalih osnovnih škola Dubrovačko-neretvanske županije. I tamo sam osvojila prvo mjesto. Bacila sam dva metra dalje od druge. Tako je sve počelo. Našla sam sport koji meni odgovara. Koji volim.
Marija je 2014. godine, s nepunih 15 godina, otišla iz Orebića u Zagreb.
- Došla sam u srednju školu u Zagreb najviše kako bi mogla trenirati atletiku.
Nastupala je 2015. godine prvi put na zimskom bacačkom prvenstvu u Splitu. Brzo je izborila mjesto u reprezentaciji, te krenula na velika natjecanja. Pamti prva dva nastupa na Europskim prvenstvima po četvrtim mjestima. Prvo četvrta 2016. godine u bacanju diska na Europskom mlađe juniorskom prvenstvu u Tbilisiju, a 2017. godine četvrta na Europskom juniorskom prvenstvu u Grossetu.
PODIJELJENI OSJEĆAJI
- Teško je opisati taj osjećaj kad ste dobro bacali, a opet vam je tako malo nedostajalo za osvojiti medalju. Sretni ste zbog daljine, a nesretni zbog mjesta na kojem ste na kraju bili iako je četvrto mjesto vrlo dobar rezultat.
Međutim, vrlo brzo je dočekala pobjedničko postolje. Ne u disku, već u bacanju kugle. Počela je 2018. godinu naslovom državne prvakinje u bacanju kugle na juniorskom dvoransko Prvenstvu Hrvatske u Rijeci krajem siječnja. Sedam dana poslije, na istom mjestu, kuglu je bacila najdalje i na mlađe seniorskom dvoranskom prvenstvu Hrvatske, a sedam dana nakon što je uzela, tj. obranila i drugi naslov državne dvoranske prvakinje u bacanju kugle, Marija Tolj je osvojila broncu na juniorskom dvoranskom prvenstvu Balkana.
Sve to palo je u zaborav nakon što je 2019. godine postala s 19 godina europska prvakinja do 23 godine. Uspjela je to u švedskom Gavleu, i nema tko tad nije izvukao podatak kako je s toliko godina i Sandra Perković prvi put postala europska juniorska prvakinja uz činjenicu kako je trenutno naša najbolja atletičarka do naslova stigla bacivši disk 62 metra i 44 centimetra, a Marija 62 metra i 76 centimetara.
- Sjećam se kako sam jutro nakon uspjeha, osvajanja naslova europske juniorske prvakinje, kad sam se probudila, morala provjeriti jesam li stvarno osvojila zlato ili sam to sanjala. Što se tiče Sandre, ona je moj sportski uzor. Naravno, godi usporedba s njom. Čast je kad vas uspoređuju s takvom veličinom. Presretna sam što mi Sandra pomaže savjetima, govori što i kako treba.
S MAĐAROM VARGOM
Trenira godinama pod paskom Mađara Rolanda Varge, koji također baca disk. Članica je Atletskog kluba Dinamo Zrinjevac.
- Imam od kraja devetog mjesec prošle godine i kondicijskog trenera. To je Dražen Prskalo. Puno mi je to pomoglo.
Trebao ju je, kad sam došla u Zagreb, trenirati Ivan Ivančić, ali, nažalost, iznenada je preminuo trenerski velikan. Nakon toga je počela njezina suradnja s trenerom Vargom, koja traje već devet godina.
U srijedu, 6. srpnja, Marija se javila nakon prijepodnevnog treninga, a prije poslijepodnevnog. Dva dana prije razgovora, u ponedjeljak, 4. srpnja, vratila se s Mediteranskih igara iz Alžira sa zlatom. Zar nema odmora?
- Nema, čeka me Svjetsko prvenstvo. Putuje se već 12. srpnja.
Prijepodne trenira od deset do podne na bacalištu.
- Je li vruće? Baš sam pogledala, 32 stupnja u hladu, ali imamo suncobran, haha
Poslijepodne je u teretani od 16 do 18, 18.30 sati.
- Iskreno, još dolazim sebi nakon povratka iz Alžira, ali znam kako treba sad potegnut više...
Potegnula je u Alžiru najdalje u karijeri. Osobnim rekordom je uzela naslov na Mediteranskim igrama.
- Više sam zadovoljna daljinom, nego zlatom. Želja je bila ići 63 i pol metra, to je norma za Svjetsko prvenstvo. To je bila norma i za nastup na Olimpijskim igrama.
Bacila je u trećoj seriji na Mediteranskim igrama 64 metra i 71 centimetar, preuzela vodstvo! Na kraju je zlato osvojila s metar i 7 centimetara dužim hitcem od doprvakinje, dok je osobni rekord popravila za metar i 32 centimetra. Prvi put je išla preko 64 metra, i to je bila bliže daljini od 65 metara...
- Lijepo smo produžili daljinu, zar ne?
Da, a je li to očekivala?
- Na treningu je to bilo to, i ne jučer, već duže vrijeme, ali nikako da na natjecanjima krene. Sad se sve posložilo. Bilo je kao na treningu. Nije ovih 64,71 iznenađenje. Ha, bilo je i vrijeme više da ode i na natjecanjima preko 64 metra.
S obzirom na rezultat s kojim je osvojila zlato u Alžiru, nema tko nije poželio da hrvatska atletika ima dvije svoje reprezentativke na pobjedničkom postolju Svjetskog prvenstva u Oregonu, koje počinje 15. srpnja.
- Sandra će, vjerujem, uzet zlato. Nitko sretniji od mene da se nađem s njom na pobjedničkom postolju, ali znate već kao ima atletičarki koje, kao i Sandra, bacaju 70 metara. Bit ću zadovoljna nastupom u finalu, prezadovoljna ako budem među osam... Bit ću presretna ako na Svjetskom prvenstvu budem bacila dalje nego na Mediteranskim igrama u Alžiru.