- Nisam? - upitao je.
Nisi! - pregledali smo statistiku Prve HNL.
Tako je počeo razgovor s Ivicom Karabogdanom, bivšim nogometašem, poslije trenerom i voditeljem škole nogometa u Nogometnom klubu Župa dubrovačka, a gdje je i danas. U Prvoj hrvatskoj nogometnoj ligi potpisao je 39 pogodaka (on kaže 40 - o tome ćemo poslije), te 5 u kupu. Ukupno 44 (Ivica kaže 45). Odigrao je u najvećem rangu ukupno 123 utakmice.
- Cibalia, Čakovec, Pomorac, Inter, Slaven Belupo i Zagreb – to su klubovi za koje sam igrao u Prvoj ligi.
I pazi sad – prvi prvoligaški pogodak Karabogdan je postigao u svom debiju u najvećem rangu, i to nakon samo četiri minute igre, a posljednji u 79. minuti svoje predzadnje utakmice u najvećem rangu, i to nakon što je četiri minute prije ušao u igru!
'Šine, ulaziš' – rekao mu je u 75. minuti protiv Varteksa u Varaždinu, te njegove predzadnje prvoligaške utakmice, legendarni Miroslav Ćirio Blažević, koji mu je u sezoni 2006./07. bio trener u Zagrebu. Karabogdan je ušao i pogodio za konačni trijumf 'Pjesnika' 3:1.
- Sjećam se svih pogodaka, baš svih. Imam novinske isječke sa svih svojih utakmica. Nažalost, ne i snimku svih pogodaka, ali većinu imam. Nedostaje mi na CD-u tri pogotka.
Prvoligaški debi je imao 26. studenog 2000. godine u Slavonskom Brodu protiv Marsonie. Na Stadionu uz Savu finulo je 3:3. Cibalia je vodila s 2:0 i 3:1.
- Pogodio sam s 18 metara, pod prečku. Igralo se po blatu i kiši. Davor Čop je bio trener Cibalie. Tu sezonu sam počeo u Vukovaru. Igrali smo tako trening utakmicu protiv Cibalie, i kako je tad još bila mogućnost prijeći iz kluba u klub, Čop me je nakon te trening utakmice upitao: 'Bi li došao u Cibaliu?'. Svega nekoliko dana poslije te trening utakmice, u prvoj idućoj utakmici Cibalie u Prvoj HNL, odmah me je stavio u igru. Sjećam se za Marsoniu je tu utakmicu igrao Ivica Olić. Bio je strijelac iz penala. Zlatko Cico Kranjčar je vodio Marsoniju. Ukupno sam postigao pet pogodaka za Cibaliju u prvenstvu, i to po jedan Šibeniku, Dinamu, Kamen Ingradu, Čakovcu te taj protiv Marsonije. Svega se sjećam. Jesi iznenađen?
Nisam, kad si postigao samo pet pogodaka!
- Hahaha, hoćemo li dalje?
Ajde!
- Koja te sezona zanima?
Dva pogotka Hajduku u Poljudu, pogodak Rijeci na Kantridi...
- To je sezona 2003./04. kad sam bio u Inkeru. Deset pogodaka. Da, dva u Poljudu. Dobili smo sa 4:1. Pogodak na Kantridi za 1:0 pobjedu. Dva sam pogotka dao i Marsoniji, te dva Kamen Ingradu, s tim da sam pogađao po jednom u Velikoj te u Koprivnici. Bio sam najbolji strijelac Intera te sezone. Bio sam najbolji strijelac drugog dijela Prve HNL u sezoni kad sam igrao za Pomorac.
Dakle, bio si strijelac protiv Hajduka u Poljudu, protiv Rijeke na Kantridi, protiv Dinama u Maksimiru... Ha, evo ga, nisi niti jednom pogodio protiv Osijeka u Gradskom vrtu.
- Nisam, ali sam protiv Osijeka postigao svoj jedni hat trick u HNL-u. Dobili smo ih u Kostreni 5:0. Branio za Osijek Ivan Turina, a Stanko Poklepović je dobio otkaz nakon tog poraza. Smijenili su ga s mjesta trenera. Kad mi tražiš 'grešku' kopajući po statistici, provjeri ovaj podatak – svakoj ekipi, koja je bila u Prvoj HNL dok sam ja u njoj igrao, postigao sam pogodak! I kad već spominješ kako ništa nisam napravio u Gradskom vrtu samo ću te podsjetiti kako sam sa Slaven Belupom odigrao 1:1 u Gradskom vrtu protiv Osijeka. Izborio sam penal, koji je realizirao Igor Musa. Zatim, jedini koji je u sezoni 2004./05. pogađao protiv Dinama u obje utakmice, i obje smo dobili, a tih 2:1 usred Zagreba je do danas jedina pobjeda u povijesti Slaven Belupa u Maksimiru. Oba puta sam pogodio za 2:0.
Ček, te sezone 10 pogodaka i 9 žutih kartona. Devet žutih?
- Bio sam vrlo agresivan napadač, a što se u to vrijeme tražilo, i cijenilo. U HNL-u sam dobio samo jedan crveni karton, i to baš te sezone, i to kad sam bio na klupi. Bilo je to protiv Hajduka u Splitu. Izgubili smo s 2:1. Izašao sam iz igre, sjeo na klupu, a sudac mi pokazuje crveni karton. Ne sjećam se da sam nešto sucu rekao, međutim, on meni crveni zbog kojeg su me kaznili s 8.000 kuna.
Te sezone, 2004./05., prvak Hajduk (to mu je posljednji naslov prvaka), a Dinamo ostvario svoj najslabiji plasman. Igrao je u Ligi za ostanak, te zauzeo ukupno sedmo mjesto. Zadnje kolo je odlučivalo tko će u Ligu za prvaka, a tko u Ligu za ostanak. U Koprivnici Slaven Belupo – Dinamo 3:1. Ha, ispada kako je Ivica Karabogdan jedan od glavnih 'krivaca' što Hajduk nakon te sezone više nije bio prvak.
- Haha, što hoćeš, da se selim iz Dubrovnika, te se ne javim više nikome tko navija za Hajduk?
Ne, ne, samo iznosim povijesne činjenice. Nakon te sezone su iz Maksimira poslali poruku Hajduku: 'Zapamtite kad ćete opet bit prvaci'.
- Stoji, da, bilo je tako.
Dakle, kriv si!
- Hahaha, ako je moja krivica što sam tresao mrežu Dinama, kriv sam. Samo, neka uđe u zapisnik kako sam u Ligi za prvaka pogodio i protiv Hajduka koji je izbjegao poraz u Koprivnici pogotkom Tomislava Bušića dvije, tri minute prije kraja. Nek se zna kako u Ligi za prvaka nismo izgubili od prvaka Hajduka. I na Poljudu smo osvojili bod. Čuj, ja kriv što Hajduk nije od tad prvak, pa će sutra netko reć kako bi trebao otići u Makismir po premiju jer ih je od tad krenulo. Hahaha, šalu na stranu. Ja pamtim kako je Dinamo imao priliku pobjedom protiv nas u Koprivnici izbjeći Ligu za ostanak, kako su mnogi mislili kako ćemo pustit utakmicu, ali mi smo ga dobili 3:1, i to smo vodili s 3:0.
Kažeš kako si postigao 40 pogodaka u Prvoj HNL, a ovdje stoji kako je Ivica Karabogdan postigao 39 pogodaka.
- Gdje to piše 39 pogodaka?
U statistici HNL-a
- Tko je postigao treći pogodak za Slaven Belupo u pobjedi 4:2 protiv Cibalie?
Marijo Dodik.
- Marijo Dodik? To je krivo. Imam isječak s te utakmice. Ja sam bio strijelac. U novinama smo vidjeli kako piše autogol te je klub uložio prigovor. Taj je pogodak bio sporan, međutim, nije ga Dodik postigao, već ja. Mislio sam kako su ispravili tu pogrešku... Imam snimku tog pogotka. Nakon kornera, visoko sam skočio, te đonom skrenuo loptu u mrežu. Bilo bi lijepo ispravit tu pogrešku.
Karabogdanu je Josip Kuže bio trener u Interu, pa Miroslav Ćiro Blažević u Zagrebu. U Cibaliji Davor Čop, pa Nikola Jurčević u Slaven Belupa... Tko ti je bio najbolji trener?
- Kuže, definitivno Kuže. Bio mi je trener i Cico Kranjčar, ali ne u Prvoj ligi, već u Drugoj kad smo uveli Croatiju iz Sesveta u Prvu ligu. Bila je to moja zadnja sezona u karijeri. Bio sam prvi strijelac ekipe s 11 pogodaka. Vlado Petrović je bio sportski direktor i igrač.
Prvi strijelac, a zaključio karijeru!?
- Da. Imao sam tad 33 godine. Nudili su mi novi ugovor da ostanem, te igram opet Prvu ligu. Međutim, već prije sam bio odlučio. Nisam više mogao.
Najbolji rezultat u Kupu Hrvatske?
- Četvrtfinala, i to tri puta. Sa Slaven Belupom sam ispao zbog gola u gostima. Na Kantridi 1:1, a u Koprivnici 2:2 protiv Rijeke, koja je na kraju osvojila Kup te 2005. godine. S Pomorcem od Varteksa. Izgubimo u Varaždinu 3:2, vodimo 1:0 i imao polufinale, ali primimo pogodak za 1:1, te ispadnemo. Sa Zagrebom sam ispao od Slaven Belupa.
Toga se sjećamo. To je ona sezona kad je Konavljanin u četvrtfinalu ispao od Rijeke primivši pogodak u sudačkoj nadoknadi uzvratne utakmice, i onda u polufinalu igraju Rijeka i Slaven Belupo, koji je igrao na kraju finale i izgubio od Dinama s 2:1 u dvije utakmice.
- Sa Slaven Belupom sam jedne sezone stigao do polufinala Intertoto kupa, natjecanja preko kojeg se ulazilo u Kup UEFA, a druge sezone do četvrtfinala. U polufinalu nas je 2004. izbacio francuski Lille, a 2005. u četvrtfinalu španjolski Deportivo La Coruna, koji je do te sezone igrao u Ligi prvaka.
Možeš li sastaviti najbolju momčad od igrača s kojima si igrao u Prvoj HNL?
- Težak zadatak, baš težak. Strah me da koga ne zaboravim. Recimo, vratar Dragan Stojkić. S njim sam igrao u Zagrebu. Trojica otraga, lijevi bočni Dalibor Višković, koji je prvo igrao za Rijeku te mladu reprezentaciju, a sa mnom u Slaven Belupu. Desni bočni Ognjen Vukojević, reprezentativac, također iz vremena u Slaven Belupu, te libero Stipe Brnas s kojim sam igrao u Inkeru. Pet veznih, Igor Musa, koji je bio u Hajduka, Rijeci, igrao i za Dubrovnik u Prvoj ligi, a s kojim sam bio u Slaven Belupu. Zatim, Miljenko Mumlek i Srebrenko Posavec. S njima sam igrao u Slavenu. Mumlek gotovo 400 nastupa i 106 pogodaka u HNL-u. Posavec više od 200 nastupa i gotovo 50 pogodaka. Potom, Krunoslav Lovrek s kojim sam igrao u Zagrebu, pa Marijo Meštrović s kojim sam bio u Cibaliji. Lovrek je igrao za Hajduk. Dva napadača, Mario Mandžukić i Marijo Dodik. S Mandžukićem sam igrao u Zagrebu, ne trebam govoriti tko je Manđo. Dodik gotovo 300 utakmica i sto pogodaka u HNL-u. Teško je izabrat najbolju momčad. Igrao sam i s Marinom Lalićem, najvećom nadom Hajduka s kraja 80-ih, koji je bio u mladoj reprezentaciji. S njim sam bio u Interu. U Cibaliji sam između ostalog igrao s Mariom Lučićem, koji je igrao i za Dinamo. U Zagrebu sam bio i sa Senijadom Ibričićem, pa Goran Meštrović, pa Elvis Brajković, Damir Milinović, Mensur Mujdža... U Sesvetama sam igrao s Vladimirom Petrovićem, koji je igrao za Dinamo, poslije u Francuskoj... Eto, njega bi ubacio u prvih jedanaest, ali s njim nisam igrao u Prvoj HNL. Teško je izabrat najboljih jedanaest jer je bilo puno, baš puno odličnih igrača.
I za kraj - znaš li kako je glasio naslov u Slobodnoj Dalmaciji kad je Inker s dva tvoja pogotka slavio sa 4:1 protiv Hajduka usred Poljuda?
- Znam, znam...
Pisalo je: DOBRO KARABOGDAN! Naslov je išao preko dvije stranice. BOGDAN je bilo na desnoj strani novine.
- A na lijevoj strani... Hahaha. Ta utakmica se ne zaboravlja. Znaš da sam dobio u Sportskim novostima, tvoj kolega Jurica Radić je davao ocjene, devetku. Ne sjećam kako se još koji gostujući igrač može pohvaliti kako je dobio tako visoku ocjenu protiv Hajduka u Poljudu.