Zadar je uspio dohvatii jedinicu, Split je bio drugi, Cibona treća, a Zagreb četvrti, a to je na kraju i presudilo. Naime, u doigravanju je odigrano maksimalnih jedanaest utakmica, po tri u svakom polufinalu, te pet u velikom finalu. U niti jednoj utakmici nije uspio slaviti gost. Redom, Zadar je u Jazinama izbacio Zagreb u majstorici, trećoj utakmici polufinala, a Split na Gripama na isti način Cibonu, dok se u finalu na tri pobjede, prvom finalu u povijesti košarke na ovim prostorima u kojem su igrala dva dalmatinska kluba: Zadar – Split u pobjedama 3:2.
Nažalost, iz dubrovačkog kuta, slavio je sastav koji nije imao niti jednog Dubrovčanina u svojim redovima – Zadar. Za Split je igrao te sezone Hrvoje Perić, za Cibonu Lukša Andrić, a za Zagreb Ante Tomić.
Zagreb, kad se podvukla crta pod sezonu, bio je Splitu 'najveći' krivac što nije uhvatio 'jedinicu' u doigravanju. Naime, Mravi iz Trnskog su ih tri kola prije kraja ligaškog dijela 'ubili' na Gripama s 96:76. Zadar je to iskoristio, te u doigravanje ušao s najbolje pozicije. U toj utakmici koju Split ne pamti po dobru, a koja je odigrana na današnji dan prije 12 godina, 9. svibnja 2008. godine, Dubrovčani su bili u glavnim ulogama: Ante Tomić je s 22 koša bio prvi strijelac Zagreba i utakmice, a Hrvoje Perić je za 'žute' ubacio 14 koševa. Utakmicu je sudio Dubrovčanin Dragan Medan.
Ipak, na kraju Tomić nije vidio finale, Perić nije naslov prvaka, a jedna od Izjava koja je obilježila sezonu 2007./08., i koja se isticala nakon njenog završetka, bila je baš izjava Dubrovčanina u redovima splitskih žutih. Perić je slaveći pobjedu u majstorici polufinala protiv Cibone i plasman u finale, 'lud' od sreće, izjavio: 'Iz kluba su mi dužni 13 plača, no ovaj osjećaj ne može nitko platiti'.
