Ne odustaješ od nastupa u TCR Istočna Europe?
- Nema odustajanja – k‘o iz topa će Žarko Knego, 35-godišnji Dubrovčanin, član Auto kluba Dubrovnik Racing.
Koja ti je ovo sezona u tom natjecanju?
- Prva je bila 2019. godine, ujedno je to bila prva sezona ovog natjecanja. Dakle, vozio sam 19-e, 20-e, 21-e, 22-e, te ove, 23-e. Peta sezona. Mislim kako sam jedini vozač koji je nastupio sve sezone. Ne odustajem jer još mislim kako se mogu boriti s najboljima, i mogu!
Bio je proteklog vikenda na Hungaroringu. Prvog dana četrnaesti, a drugog jedanaesti. U Mađarskoj se vozila treća i četvrta utrka sezone TCR Eastern Europa.
- Hungaroring je pokazao to što sam rekao, kako se mogu nositi s njima. Govorim o vremenima. Ali, ono što se osjetilo najviše ove sezone, ne samo u ovom natjecanju, već u svim, osjetne su razlike između bogatih momčadi i malih timova. Ove se tek godine možemo zvati pravim timom. Imamo čovjeka koji je inženjer, imamo mehaničara, glavnog te pomoćne, imamo infrastrukturu koja stvarno funkcionira. Da sam takav pristup imao prve sezone, vjerojatno bi se 2019. godine borio za prvenstvo. Međutim, ne da nisam tad htio imati takav pristup, nego nisam niti znao kako to treba funkcionirati i koliko je to ozbiljno. Danas je TCR Eastern Europe postalo tako ozbiljno da ti sa tim za mene ozbiljnim pristupom si danas još uvijek neozbiljan, ne neozbiljan, nego ne možeš ispratiti tu cijelu priču. Problem je npr. što sam ja u timu jedino auto, većina timova na treninge pusti po dva do tri auta na stazu. Oni nakon prvog treninga ima 200 do 300 posto više informacija nego što ih ja imam. Nakon sljedećeg treninga njegovi ulazni podatci su puno veći. Kad imaš dva jednako pripremljena auta, ili dva jednaka auta onda se može uspoređivati s timskim kolegom. Koliko se kasni, gdje si na stazi, kako ideš, onda se zna, ako je velika razlika vozača, sa sličnim postavkama, onda je problem u vozaču. Ali ako je to limit auta i voze slično vrijeme, onda treba promijeniti nešto na autu. Ja sam sam, i to je veliki problem, tj. nedostatak u odnosu na velike timove. Neću kukat o budžetu...
Dobro, ali nije tajna koliki su njihovi budžeti, zar ne?
- Nije, pa nije ni tajna kako meni za sezonu treba između 60 do 90 tisuća eura. Idealno, kad bi sve bilo u redu, bilo bi 60.000 tisuća eura, po vikendu oko 10 tisuća. Ali, u Njemačkoj sam na prvoj utrci udario, pa je to već bilo nekoliko tisuća eura više. Razgovarao sam s ostalima. Njihov proračun je 600 tisuća eura. To je deset puta više, ali to nije sve što će jedan Hyundai potrošiti za svoja četiri vozača…
Kako onda protiv takvih timova i vozača?
- Pazi, moje najbolje vrijeme ovog vikenda je bilo 1:54,600, a najbolje vrijeme na Hungaroringu je bilo 1:53,800. Dakle, niti sekundu od najboljeg. To je tako mala razlika u vremenu, ali je velika kad pogledaš plasman jer je on s tih 1:53,800 uzeo ‘pole position‘, a ja s 1:54,600 dvanaesto mjesto. Međutim, kad znaš kakva je konkurencija, i kad vidiš koliko si po vremenu blizu najboljima, ili najbogatijima, kako hoćeš, to je ono što mene gura naprijed i zbog čega nema odustajanja. Dakle, to vrijeme mi govori kako se mogu boriti s njima. Ove sezone ima dvadeset takvih vrhunskih vozača, od tih dvadeset njih deset može pobijediti u svakom trenutku, ne biti među prva tri, već pobijediti. Kad pogledaš moj plasman, bio sam sad jedanaesti i četrnaesti, a u Njemačkoj na prvoj utrci deseti. Na prvu će netko, tko ne zna, reći kako je to osrednji rezultat. Neka sredina. Ali kad znaš kako si u sredini među vrhunskim vozačima, to su odlični plasmani.
Knego se počeo utrkivati 2009. godine. Sjeo je tad u Škodu Fabiu, vozio Junior kup, zatim pred kraj sezone brdsku utrku u Konavlima, te slalom u Mokošici. Deset godina poslije okušao se prvi put izvan granica Lijepe naše.
- Sjećam se te prve trke TCR-a kao da je bila jučer. Bilo je to na Hungaroringu gdje se taj vikend vozilo i europsko, ali i svjetsko prvenstvo. Smjestili nas u boks sa svim tim velikanima. Iskreno, da sam imao ulaznicu za prošetat boksovima bi za mene bilo nestvarno. I onda su spojili našu utrku Istočnoeuropskog prvenstva s europskim. Vozio sam tu prvu trku na kojoj je nastupio legendarni Nizozemac Tom Coronel. Ha, znaš, njegov poster sam imao zalijepljen na ormaru. On mi je bio uzor, a taj dan skupa s njim u utrci. Što da rečem… Međutim, tad sam bio toliko nespreman, nisam znao ni razumio kako to vanka funkcionira. Danas se pitam kako je mene takvog netko mogao uopće pustiti na stazu. Ta moja prva sezona vanka je prema ovoj danas bila smiješna. I pazi, nije ni tada bila loša konkurencija, ja sam taj svoj debi završio na četvrtom mjestu. Sad bi za to četvrto mjesto, ne mogu reći dao sve, ali danas u ovoj konkurenciji bi to bio top rezultat. Čudo!
Što u ovim okolnostima možeš poboljšati u nastavku sezone?
- Najveća razlika između mene i vozača najboljih timova jest trening, kilometraža koju on napravi u autu. On je profesionalac, to mu je sve o čemu razmišlja, a ja sam amater. Evo, vratio sam se kasno u nedjelju iz Mađarske, cijeli ponedjeljak sam bio na poslu, radio, morao nadoknaditi ono što nisam napravio krajem prošlog tjedna jer sam išao u Mađarsku. Oni najbolji vozači su se u ponedjeljak odmarali, te su u utorak bili na testiranjima, jedni na stazama u Češkoj, drugi u Slovačkoj. Kad bih mogao odvoziti kao oni stotine krugova na treninzima… To je ono što meni nedostaje, ali što mi je u ovom trenutku nedostižno, prije svega zbog činjenice što u našoj okolici nema takve staze, mjesta za trening…
Knego je nekoliko puta bio prvak Hrvatske. Bio bi, kažu, još bogatiji trofejima da ne nastupa na TCR Eastern Europe?
- Gledaj, ima u prvenstvu Hrvatske vrhunskih vozača. Jedan od njih je Frano Dubreta, koji vozi za naš Dubrovnik Racing, koji imao auto koje je kao moje, te s njim postiže vrhunska vremena. Nije on jedini. Sama utrka, tih 25 minuta na stazi, na kraju pokaže koliko si se pripremao. Na utrkama TCR-a imam na kraju krajeva pritisak tih 20 sjajnih vozača. Toga nema na domaćem prvenstvu. Evo samo primjer zadnje kružne utrke prošle sezone prvenstva Hrvatske, koja je bila na Grobniku. Došao sam sa sajma nautike na stazu, odradio kvalifikacijski krug, imao dvije sekunde brže vrijeme od drugog, te se vratio na sajam. Potom opet sa sajma došao na utrku, te pobijedio bez puno muke. Ali, to nije nešto što mene zanima. U takvom okruženju samo nazaduješ, misliš da si brz, misliš kako si odličan jer pobjeđuješ, a nisi brz jer kad potom dođeš vanka, vidiš koliko zaostaješ za najboljima i gdje si. To što sam ja danas vanka, u ovom sjajnom okruženju, na natjecanju koje se održava na stazama na kojima se vozi i Formula 1, u natjecanju koje izravno prenosi nekoliko televizijskih kuća, koje prate milijuni gledatelja, to mene vuče da idem naprijed, da budem još bolji. Kako vidim napredak, ne odustajem – istaknuo je Knego.
Nakon Hungaroringa Knega, koji je među 14 vozača osvajača bodova u prve četiri utrke ove sezone, čeka jurnjava 20. i 21. svibnja na čuvenoj stazi Red Bull Ring u Austriji.