Kad već toliko lajemo...
Puno toga im se, baš kao i svima nama, izdogađalo u posljednje vrijeme. Katia se nakon šest godina života u Engleskoj vratila doma u Grad, računajući s vlastitim biznisom za organiziranje raznoraznih evanata svakakvog tipa, što je već radila, a Zrinka je, kao turistički vodič, vazda bila na nekom putovanju, pa je promislila i udarila plan povratka adrese sa zagrebačke na dubrovačku nakon deset godina.
-Ionako sam, prema svim planovima, ove godine trebala provesti radeći čak devet mjeseci doma u Gradu. Mislila sam ostat će mi možda mjesec i pol za Zagreb, pa što se ne bih opet preselila u Grad. I tako, došla doma, krenulo ludilo s koronom, planovi ne da su pali u vodu nego potonuli duboko....” priča Zrinka, a pridružuje joj se i Katia.
-I tako se ja vratim iz Engleske, računam na svoj novi biznis kojeg sam isplanirala pokrenuti i što volim raditi, i dođe korona. Stoji se doma, nema izlazaka, sve zatvoreno, niđe nikoga, a i moji planovi su nestali u vidu magle - dodaje Katia. I inače su se družile i oduvijek su znale da žele raditi nešto zajedničkim snagama. U vrijeme karantene odlučile su pokrenuti svoj podcast, što je po definiciji audio show, u svijetu već odavno dobro praćen medijski proizvod kojemu ne trebaju 'ukrasi', previše gostiju, ni slika. Samo ton i zanimljiv host koji će određenu temu razrađivati onoliko koliko je zanimljivo, od pola ure pa do dva do tri sata.
-Ovdje je malo drukačija situacija, u nas ljudi ne vjeruju ničemu što nema sliku (smijeh), pa smo nakon prve, teškom mukom izrealizirane emisije, odlučile da ćemo ipak biti video podcast. I dobro smo učinile. Prvi mačić je uspješno prošao s ograničenom tehnikom i učenjem u hodu, a onda smo se dočepale opreme, savladale tehnologiju i način rada i pratitelje i gledatelje počele i uveseljavati skečevima, svojim licima i svime što dodatno začinjava temu kojom se bavimo. U ovoj smo imale i prvu gošću. A YouTube, za kojeg znaju ama baš svi na planeti, za to je izvrsna platforma – pričaju djevojke koje, čekajući neka ležernija vremena, imaju i druge planove.
Nije ih prepalo ovo 'novo nenormalno', živciraju ih maske koje uredno zaboravljaju kad trebaju u butigu, ali i statičnost starijih generacija koje su na odgovornim pozicijama.
Ozbiljno neozbiljne
-Davno smo rekle da se nećemo baviti politikom, ali to nikako ne znači da, kao pripadnice svoje generacije, građanke ovog grada, države i planete, nećemo govoriti o onome što je za sve nas jako važno. Ali ipak, naš Laganini i zove se tako jer ne želimo ljude peglati ni natjerati ih na paljenje TV-a. Posla nema, to svi znamo, ali ovo je dobro za nas, za mentalno stanje ljudi, da se malo popričamo sa sobom, da pokušamo izmisliti nešto drugačije. Vidimo do čega nas je dovela utrka za lovom i isključivost turizma od kojeg se živi. Ja imam sreće jer sam studirala jezike, pa posla kao prevoditeljica uvijek imam svugdje na svijetu- priča Zrinka. -A ja boksam, i razmišljam zašto se ne bih bavila stvarima koje me interesiraju i vesele, poput montaže koju sam otkrila kad smo krenule s podcastom. Totalno me zaintrigirala, uz puno drugih stvari - dodaje Katia.
Još uvijek nisu svi informirani o svemu što internet kao medij nudi, poput podcasta.
„Kad nas želite slušati i gledati, otvorite YouTube i ukucate Laganini. I to je to! I bolje vam je na laptopu nego na telefonu, vjerujte nam – poručuju djevojke koja, iako vrlo mlade, iza sebe imaju već dosta toga. Očito je, toliko toga je još pred njima.
„Iako je ovo bio 'karantenski' projekt, svidjelo nam se, a i sve većem broju pratitelja isto, pa smo odlučile nastaviti. Nije da sad baš imamo previše posla, imamo kad i uživamo. Pa i ako ikad prestanemo raditi Laganini, ostat će nešto iza nas, nešto smo stvorile... - pričaju nam Katia i Zrinka koja jedna drugoj ne upadaju u riječ, već nadopunjavaju rečenice. Ostavljaju me na brzinu, čeka ih montaža i skraćivanje dva sata materijala na nekih pola ure, ako sve bude kako treba. A tema? Pa srijedom u YouTube ukucajte Laganini podcast i doznajte!