Bušmansko pleme je pred izumiranjem, a nekada su bili najbrojniji. Žive na jugu Afrike i ima ih svega oko 100.000. Nemaju stalno mjesto boravka, jer su u stalnoj potrazi za hranom. Sve što imaju nose na svojim leđima, a kuće sagrade za jedan dan. Njihov način života nije se nimalo promijenio od početka, te i dalje žive u plemenskim zajednicama koje se dijele na lovce i sakupljače, piše kurir.rs.
Znanstvenici su usporedili gene Bušmana s genima 1462 naroda diljem svijeta i došli do zapanjujućeg zaključka da kod Bušmana nema "dotoka novih gena", što pokazuje da se ni s kim nisu miješali.
Bušmani pripadaju najstarijem sloju afričkog stanovništva i jako se razlikuju od ostatka afričkog stanovništva. Žive u prirodi i od prirode, a toliko se aklimatizirao na svoje podneblje da je postao pravi medicinski fenomen.
Niskog rasta, kose koja strukturom podsjeća na zrna papra i steatopigije, Bušmani se odlikuju prilagodbom na vruće i suho bezkišne prostore, što se vidi po nepostojanju žlijezda znojnica, nemogućnosti pljuvanja i izvanrednoj zaštiti ženskih spolnih organa s velikim usnama. Savršeno se snalaze u svom jednoličnom prostranstvu, a ipak nema niti jednog zapisa da se itko od njih izgubio ili umro od žeđi.
Bušmani, kao pastiri sakupljači, lukom i strijelom love antilope i drugu sitnu divljač te skupljaju jestivo korijenje i druge dijelove biljaka.
Bušmanske nastambe su skloništa od trave, grmlja ili kože. Vole otvorene prostore, vode nomadski život organizirani u male pokretne skupine koje se sastoje od oko 25 ljudi, muškaraca, žena i djece.
Večer je vrijeme njihovog okupljanja kada jedni drugima pričaju što se dogodilo tijekom dana. Pjevaju, puše i dogovaraju zadatke za sljedeći dan. No, prije zore ustaju i spremaju se za lov, a babuš im je omiljena hrana, jer je pun masnoće i mogu dugo biti siti. U lovu prvi ide poglavica, a za njim svi ostali.
Bušmani su šamani. Među njima postoji vjerovanje u duhovno biće - Kagen, on je tvorac mnogih stvari i junak brojnih mitova, znači bogomoljka.
Eland (Taurotragus) je njihova najsvetija životinja. Moderni Bušmani vjeruju u dva boga, jednog koji živi na istoku, a drugog na zapadu, također kao i južni Bušmani vjeruju u duhove mrtvih, ali obožavanje predaka je odsutno.
Bušmanski jezik pripada skupini Khoisan. Neobičan je po svojim "klik" zvukovima koji zvuče kao pucketanje jezikom.
Tradicionalni način paljenja vatre je s dva štapa. Tvrđi štap drži se između dlanova i brzo okreće u rupi izdubljenoj na mekšem štapu koji drže stopala. Suho lišće ili trava služe kao potpalu koja će se lako zapaliti.
Obično ga koriste za pušenje punka punke, halucinogene biljke koja je nekoliko puta jača od marihuane. Ovaj ritual je dio njihove tradicije.
Biljka se nalazi u kišnom razdoblju, a u sušnom razdoblju koriste je puževi.
- Puše svaki dan, tijekom cijele godine, čak i 5 puta dnevno. Razlog tolikog pušenja je uvjerenje da se opuštaju, ali i da imaju više snage za lov i druge aktivnosti - rekao je Andrej Maričić koji je nekoliko dana proveo sanjareći.
Za Bušmane je seks vrlo važna stavka u svakodnevnom životu.
- Malo je važnije nego kod većine ljudi, vode ljubav nekoliko puta tijekom dana i tako tijekom godine. Nemaju kamo nego u svoje kolibe, gdje svi spavaju na podu. Tako se rješavaju stresa, zbog čega su stalno nasmijani i opušteni.
Vrlo je zanimljiva i priča o odnosima u plemenu.
- Svaki muškarac može imati jednu ženu i ona je samo njegova. Nakon razdoblja života i djece, parovi se jednostavno zamijene. Žene se i sve ispočetka, bez imalo ljubomore. Djeca ostaju s majkom koja odlazi novom čovjeku. I ponovno će rađati djecu u nadolazećim godinama. Sva ova djeca imaju zajedničke majke i o njihovom odgoju brine cijela zajednica, kao jedna velika obitelj. A razmjena partnera može biti i s nekom drugom grupom, što je dobro, jer se izbjegavaju genetski problemi pri vjenčanju srodnika unutar iste zajednice - objašnjava Andrej.
S druge strane, mlade djevojke ili mladići mogu otići u drugu grupu i upoznati svog budućeg partnera, živjeti s njim mjesec dana. Nakon tog perioda, ako se svide jedno drugom, vraćaju se svom matičnom plemenu, gdje nastavljaju zajednički život.
Steatopigija je još jedna karakteristika žena u plemenu Bušman. Riječ je o fenomenu namjernog nakupljanja visoke razine masnoće u mišićima stražnjice i bokova.
- To se postiže tako da se žene uglavnom hrane babunima, a ceremonija se odvija u kolibama koje su za to posebno napravljene. Za njih je to ideal ljepote.
U plemenu žene uglavnom skupljaju jestivo korijenje i plodove biljaka.
- Osim što se brinu o djeci, idu i u potragu za hranom. Ali s njima mora ići i čovjek iz plemena da ih čuva. Uvijek su društveno raspoloženi i puno razgovaraju. I trudnice idu tražiti hranu - kaže Andrej.
Plodne postaju tek s 19 ili 20 godina, zbog načina života koji vode. Obično rađaju 3 ili 4 djece, a životni vijek Bušmana rijetko prelazi 50 godina, piše kurir.rs.
- Rađaju samo u tišini, izvan kampa u grmlju, jer ne smiju pustiti ni glasa. Radije će liti suze i gristi ruke nego plakati od porođajnih muka - rekao je Maričić.