Koko u Parizu, Sidney u Sidneyu. Prvo se, dakako, odnosi na antologijski dječji roman Ivana Kušana, a drugo na ime glavne glumice i ključno mjesto radnje romantične komedije ‘Samo ne ti‘ (Anyone but you) koja se na razmeđu godina, usred blagdanske groznice, bez osobite pompe provukla kino repertoarom.
Gotovo konspirativan tretman za producente nikako nije znak za uzbunu jer ovo ostvarenje ionako ne stremi statusu blockbustera, niti pokušava unijeti osobite inovacije u žanr. ‘Samo ne ti‘ tipičan je primjer rom-coma kakvi povremeno ulijeću među dominantne akcijske spektakle o superjunacima ili art-filmove koji jurišaju za zaradom ili priznanjima struke.
I makar se pomalo pretenciozno poziva na književni predložak Shakespearove komedije ‘Mnogo buke ni za što‘, ovaj film čvrsto se drži modernog ‘pravilnika‘ o snimanju lakih filmskih komada za izvlačenje osmijeha i brzi popravak raspoloženja.
Osim jednog istospolnog vjenčanja koje već dugo nikog ne sablažnjava, nema tu ničeg što već ranije nije obrađeno u ovakvoj vrsti razbibriga. Elementi screwballa prisutni su kroz verbalne eskapade glavnih likova, ljupke gubitnice Bee (Sidney Sweeney) i šarmantnog bonvivana Bena (Glen Powell) koji nepogrešivo slijede prokušani obrazac ‘ko se svađa taj se voli‘.
Za pastoralno okružje pobrinule su se grandiozne ljuske Sydney Opere, a za živopisne epizode filmski veterani poput Michelle Hurd (Star trek:Picard), Dermota Mulroneya (Otkazani Božić) i Australac Bryana Browna (TV serijal Ptice umiru pjevajući). No, ‘sporednjaci‘ su samo dio dekora koji okružuje Beu i Bena, par (ne)pomirljivih na više nego očitom putu prema romansi.
No, ma koliko sve u filmu bilo predvidivo i preveć očito, Sweeney i Powell dobro su odabrani protagonisti. Oboje fizički prezentni, na velikom su ekranu izrazito kompatibilni, glume svježe i neusiljeno, potvrđujući se kao tandem koji sam može povući teret potrošenog koncepta cjeline. O vrckavoj Sweeney će se bez sumnje još čuti, za očekivati ju je u nekoj ozbiljnijoj roli, a ni Glen Powell sigurno neće dugo tragati za novim angažmanima.
Osim što je nastupom u ovoj komediji pokazao da mu se zanatsko umijeće ne iscrpljuje ulogom mrzovoljnog ratnog pilota iz Cruiseova mega hita ‘Top gun: Maverick‘, vidljivo je da vodi računa i o mišićnoj masi, što je svakako prednost u industriji koja preferira fino isklesana tijela.
‘Samo ne ti‘ osim nosivog dvojca nema bogzna što za ponuditi publici, osim možda činjenice da žanrovski odudara od aktualnih trendova pa je po tome sam po sebi zanimljiv. A da bi se kao takav i potvrdio, morali su autori malo više pozornosti posvetiti zapletu koji se manje-više svodi za nekoliko sporadičnih komičnih situacija (akrobacija sa sušilom za ruke, napad pauka).
Protivnici ageizma zacijelo bi imali primjedbi na status starijih likova koji su redom prikazani kao ridikuli i ne osobito pametni brbljivci. No, ako je suditi po odjavnoj špici koja cijela pršti pozitivnom energijom, barem je na setu vladala vesela atmosfera. Ne znamo što bi o svojatanju i prilagodbi teme svoje komedije rekao William Shakespeare, no današnjoj publici očito pašu opuštajuće pričice bez dubljeg smisla. Potvrđuje to i plasman filma u američki top 10 najgledanijih naslova i zarada dvostruko veća od uloženog.