Nakon što je oduševio cijelu Hrvatsku svojim nastupom u showu ‘Potjera‘, gdje je oborio rekord i u dvije minute skupio 22 koraka, Sven Marcelić odlučio se obratiti javnosti putem svog Facebook profila i objasniti dvije stvari o sebi.
Naime, primijetio je da su one postale predmet brojnih rasprava pa želi razjasniti stvari.
"Želio bih vam zahvaliti svima na podršci i čestitkama koje sam zadnja dva dana primao nakon Potjere u četvrtak. Nisam još svima stigao odgovoriti na poruke, ali svakako hoću sljedećih dana. Posebno bih želio zahvaliti svojim suigračima Luki, Zlatku i Ivanu, koji su bili sjajna ekipa i nadam se da ću ih ponovno gledati u emisiji, jer su svi puno znali na probi i u razgovorima prije emisije. Često pritisak snimanja uživo bude težak.
Naravno, pozdravljam i svojeg kolegu Krešimira Sučevića-Međerala kojeg poznajem još od davnih dana, puno prije kvizova. Bio je to odličan dvoboj i, ako obratite pažnju na matematiku i tijek pitanja, možete vidjeti da bi, da smo bili u obrnutim ulogama, on uhvatio mene točno na zadnjem bodu. Dakle, format Potjere je strukturno takav da mi je dao malu, ali dovoljnu prednost. Svi oni koji su se ikad družili s kvizašima znaju da je naš duh kompetitivan, ali i vrlo fer i Krešo je bio sjajan suparnik kako u natjecanju, tako i nakon ishoda.
Želio bih još pojasniti dvije stvari za koje sam primijetio da su bile predmet rasprave.
Jedna je vezana uz moje predstavljanje kao profesora hrvatskog koji ne radi u struci. S obzirom na to da sam zaposlen na Sveučilištu u Zadru na Odjelu za sociologiju, a često sam prisutan u medijima kao komentator političkih zbivanja gdje sam predstavljen kao sociolog, želio sam na neki način odvojiti ovaj kvizaški dio koji je moj hobi i nije profesionalna aktivnost. S obzirom na to da sam diplomirao kroatistiku i sociologiju ja sam zaista, tehnički gledano, profesor hrvatskog koji ne radi u struci. A ovim putem bih pozdravio sve moje kolege sociologinje i sociologe.
Druga stvar je vezana uz grad iz kojeg sam. Dakle, živim i radim u Zadru, gdje sam doselio pred šesnaest godina. S druge strane, moji su djetinjstvo i mladost vezani uz Zaprešić gdje sam završio osnovnu školu i živio sve do završetka fakulteta, kao i Zagreb gdje sam maturirao i diplomirao (a i igrao rukomet u Medveščaku). Osjećam se jednako Zadranin i Zapreščan i oba grada smatram "svojim".
I konačno, hvala vam svima na pažnji koja me pratila zadnjih dana. Ne namjeravam biti lovac niti mi je to itko nudio, a da i je ne bih to bio, jer moj je habitus i interes vezan uz posao koji radim, a svojih "15 minuta slave" iskoristit ću za veću vidljivost onoga čime se i inače bavim na fejsbuku, a to je komentiranje hrvatske društvene, ekonomske i političke stvarnosti uz nadu u ipak nešto veći "impact".
U to ime najavljujem već danas jedan novi prilog nakon pola godine hibernacije.
Nadam se, za kraj, da će sve ovo što se dogodilo biti poticaj nekoj osobi da jednog dana dođe do 23. Vidim na pub kvizovima i u samoj Potjeri puno sjajnih mladih ljudi koji razbijaju stereotipne poglede o gledanju u mobitel i zombijima ekrana i iskreno nekoj 18-godišnjakinji ili godišnjaku koji prvi put dolaze na televiziju želim takav uspjeh.
A sad vam svima mašem, so long and thanks for all the fish.
p.s. I hvala mami na podsjećanju - rođen sam u Zagrebu, a ne Zaprešiću, kao što se pisalo. Toga se ne sjećam, ali joj vjerujem. I hvala joj za onaj "Svijet oko nas" koji sam dobio kad sam bio mali, tako to počne...", napisao je Marcelić na Facebooku.