Iako nas je prije točno godinu dana, te subote 22. siječnja, zauvijek napustio, u 66. godini, Aki Rahimovski nikad neće biti zaboravljen. Legendarni frontmen Parnog valjka iza sebe je ostavio glazbeni opus kojeg se ne bi posramile ni najveće svjetske zvijezde.
Sjetimo se samo pjesama “Stranica dnevnika”, “Molitva”, “Ljubavna”, “Jesen u meni”, “Sve još miriše na nju”, “Moja je pjesma lagana”, “U ljubav vjerujem”... Možemo tako unedogled jer u povijesti Valjka, osnovanog davne 1975. godine, nanizao se uistinu impresivan repertoar, uz koji smo se smijali i plakali, a neke nove, mlađe generacije, tek ga otkrivaju.
– Prazna je bila ova protekla godina... Ne znam što da vam kažem... – kaže Husein Hasanefendić Hus, koji je Akija poznavao više od polovine svoga života. Još od davne 1975. godine, kad je nastao Parni valjak. Hus je grupu osnovao s Juricom Pađenom i menadžerom Vladimirom Mihaljekom Mihom, a kao članovi pridružili su im se basist Zlatko Miksić Fuma, osnivač sastava Zlatni akordi, bubnjar Srećko Antonioli, koji je svirao u zagrebačkim Delfinima, i jedan jedini – pjevač Aki Rahimovski iz makedonskog sastava Tor.
’Tražimo neki izlaz’
Valjak uskoro nakon toga postaje jedan od najpopularnijih bendova na prostoru bivše Jugoslavije. Izdaju brojne albume od kojih mnogi postaju zlatni i platinasti, dok se naklada brojila u milijunima. Teško je uopće nabrojiti sve uspjehe i hitove Parnog valjka od osnutka grupe do Akijeva odlaska.
– Sve je to još svježe, iako smo svjesni da se vrijeme ne može vratiti. Čudno je još uvijek. Svaki dan ga se sjetim. Mi smo toliko godina proveli zajedno, ne može se to zaboraviti u tako kratkom razdoblju. Još uvijek mi se događa da započnem dan bez svijesti da njega nema. Bože moj, život ide dalje, ne možemo ništa. Žao mi je da nisam malo više utjecao na njegov životni stil, koji ga je na kraju prerano uzeo svima nama. Nije, nažalost, puno pazio na sebe. Često znam razmišljati o tome jesmo li ga mogli više držati pod kontrolom, ali tako je kako je. Natrag se ne može, a naprijed moramo! – govori Hus.
Toga nesretnog jutra Akiju, koji je nedavno bio prebolio koronu i imao ugrađenih šest stentova na srcu, naglo je pozlilo i odmah su ga odvezli u bolnicu u slovenskom Novom Mestu, gdje je živio sa suprugom Barbarom, s kojom je 2020. dobio kćer Antoniju. Liječnici su učinili sve da mu spase život, ali nisu uspjeli. Suze su tada tekle diljem regije, nitko nije mogao povjerovati u to da više nema Akija.
– Mi smo kao bend stali i tražimo neki izlaz, da popunimo prazninu koja je ostala Akijevim odlaskom. Ljudi smo koji žive za glazbu. Da je Aki tu, naravno da bi sada bilo i turneja i novog albuma, sve nam to nedostaje. Kao i ono što smo zajedno predstavljali i način na koji smo funkcionirali – iskreno će Hus.
Nakon Akijeve smrti Parni valjak održao je dva oproštajna koncerta. Jedan u zagrebačkoj, a drugi u pulskoj Areni.
– Aki je imao posebnu vezu s Pulom. Toliko je vremena tamo provodio da je čak imao i ključeve grada. Stoga je bilo logično da taj zadnji koncert održimo upravo tamo. Nema više ni Massima, koji je bio s nama na tim koncertima. Grozna je bila prošla godina, izgubili smo dva vrhunska vokala, prije svega dobre ljude... – utučeno će Hus.
’Aki je nezamjenjiv’
– Teško je, ali mi kao bend imamo potrebu raditi i svirati, to su naši životi. Želimo popuniti tu prazninu. Nismo gladni novca, osim što nam služi da platimo račune. Jednostavno, umjetnici smo, stvaramo, volimo glazbu. Postoji velika želja da nastavimo, ali onda kad budemo svjesni da imamo razlog zašto idemo dalje...
Jedno se vrijeme pisalo da bi Akija u bendu mogao zamijeniti njegov sin Kristijan Kiki Rahimovski zbog gotovo identične boje glasa. Spominjao se i mladi pjevač Filip Rudan koji je mnoge oduševio na oproštajnom koncertu u Zagrebu.
– Ima puno pjevača koji su dobri vokali. Akija je nemoguće zamijeniti, to je iluzorno, jer on je bio takva pojava da je suludo mijenjati ga nekom njegovom kopijom. Nema takvih! Ali ima pjevača koji mogu prenijeti određenu emociju. Ne bih volio imati sudbinu da nađemo nekog tko je odličan pjevač pa da onda sviramo samo naše stare pjesme. Moramo dati neki poriv da pokažemo publici kako otvaramo jedno novo poglavlje uz poruku da ne uspoređuju novo s onim prije. Onog trenutka kad osjetimo da imamo neki novi materijal za ponuditi i nešto dobro u rukama, obavijestit ćemo javnost – zaključuje Hus.
Za potrebe pisanja ovog teksta nazvali smo i Akijeva sina Kikija, no ljubazno se ispričao i dodao da mu je još bolno o svemu govoriti. Kaže, na dan godišnjice očeve smrti, objavit će mu na društvenim mrežama posvetu.
Prošle godine Kiki je dan nakon Akijeva pogreba, na komemoraciji u “Lisinskom”, s puno emocija i suza održao govor koji je mnoge rasplakao.
– U životu mi je najbitnije ono što me tata naučio, a to je biti čovjek. I trudim se. On je zaista to znao biti. I ta njegova beskrajna ljubav... Uvijek sam se pitao postoji li granica u kojoj se baš svima moraš davati beskrajno? Teško je to za normalnog čovjeka... Imam ta pitanja u sebi. Treba li se dati čovjeku do kraja kao što se moj tata dao pa izgorjeti, nestati kao supernova, kako je Hus rekao, ili pokušati umjereno – rekao je Kristijan suzdržavajući suze.
– Nije me slušao, ali i on je meni znao reći istu stvar sto puta pa smo jedan za drugim plakali. On se brinuo za mene, ja za njega. Njegova sam krv, što da radim. Razmišljam o svemu. Kada se ovako nešto dogodi, malo čišće vidiš neke stvari koje su možda bile tu u magli... Ma da, treba se davati do kraja da nam svima bude bolje. Moj tata bi pomogao psu na cesti, čovjeku kojeg uopće ne poznaje...
Privatni život držao - privatnim
Za Story je priznao kako je tri dana prije očeve smrti imao strašan predosjećaj.
– Čuli smo se mi svaki dan. Toliko sam silno želio da se vrati, da ponovno stane na pozornicu jer sam znao da on bez pozornice umire. Htio sam da ozdravi. Meni je tata bio strašno velika potpora, ponosan na mene. Nismo previše pričali o tome, ali puštali smo si međusobno naše pjesme i komentirali ih. To je nama bilo sasvim dovoljno, komunikacija kroz glazbu koja je bila čista ljubav. Sinoć sam razgovarao s njegovom sestrom koja je kod mene i shvatio sam koliko toga još moram naučiti. Ne o njemu kao pjevaču, nego kao čovjeku. To je ono u čemu sam tanji od njega. Nadam se da ću nekako uspjeti kroz svoj rad i pjesme barem malo približiti se toj emociji. Zbog ljudi, ne zbog sebe. Ljudi su bitni, ostalo sve dođe i prođe... – rekao je tada.
O Akijevu privatnom životu znalo se malo. Dva puta se ženio, iz prvog braka ima Kristijana, dok je drugi brak, s tajanstvenom Ingrid koja se rijetko pojavljivala u javnosti, trajao čak četrdeset godina. Zajedno imaju kćer Dinu.
– Privatni život treba ostati privatan. Moja supruga nije tražila eksponirati se uz mene i zaista, svaki put kada se pojavimo na nekom događaju, fotografi znaju da se ona ne želi slikati i ne slikaju nas. Često se dogodilo da u novinama iziđe slika mene s drugom ženom, a ona mi kaže: “Otkad sam ja to postala plava?” Novac nije bitan. Najvažnija je obitelj. Kad primim svoje unuke, shvatim što je najvažnije na svijetu. Nisu to novci, to je obitelj – rekao je Aki 2017. godine za srpski Blic.
U listopadu 2019., u povodu koncerta u splitskoj Spaladium Areni, dao je intervju za Slobodnu Dalmaciju.
– Ako osvojiš Split, osvojio si Dalmaciju. Mi smo to odavno napravili, a sad samo dokazujemo da možemo to ponovno. Volim doći u Split, more me smiruje. Nisam neki kupač, ali, poput pokojnog Olivera, more me drži – rekao mi je u jednom trenutku, nimalo ne odavajući dojam velike glazbene zvijezde čije se pjesme pjevaju od Vardara do Triglava.
– Još uvijek imamo potrebu za dokazivanjem, ali kad te prati glas i rejting kakav mi imamo, onda ga moraš opravdati. Kad nismo na putovanjima i ne sviramo, stalno nešto stvaramo. A znate li što je najzanimljivije od svega? Još uvijek nam na koncertima iz publike stižu medvjedići i grudnjaci. Sve su veći! – veselo je govorio.
Štetne navike
Unatoč blažem moždanom udaru koji je pretrpio početkom travnja 2018., priznao je tada da se osjeća jače nego ikad, iako nije uspio izbaciti neke štetne navike, poput cigareta.
– Na putu sam da ih se konačno riješim. Sve je sad u redu. Baš sam nedavno u Šibeniku vidio liječnika koji mi je stavljao stentove za srce. Rekao mi je da mi ih nije ni morao raditi jer skačem kao lud po pozornici. Sad me u šali svi zovu Stantman. Šalu na stranu, važno je da se osjećam dobro i da mogu sve ovo raditi s užitkom, kao i normalno pjevati – kazao je Aki, koji je samo tri godine nakon našeg razgovora zauvijek zaklopio oči...