Da krv nije voda, dokazalo se još jednom u Rock Palace Bandu koji okuplja šest mladića, dubrovačku djecu s velikim glazbenim talentom očito zapisanim u genima.
Muzički geni
Bend čine Daris Omerčahić, Kristian Šišić, Niko Lale, Mislav Muslić, Andriano Čupić i Marino Baule. Daris je sin Enesa Omerčahića, a Niko sin Željka Lale, članova kultne Crne Udovice, dubrovačkog heavy metal benda koji je žario i palio osamdesetih godina prošlog stoljeća. Enes je u bendu svirao klavijature, a Željko bas gitaru, dok su im se djeca malo drukčije rasporedila.
Ni ostali nisu lišeni muzičkih gena: Mislav je sin Zlatana Muslića koji je također bio glazbenik, dok je Marinov otac pjevao u klapama, pa nije čudo da mu je i sin zavolio pjesmu. Sedamnaestogodišnji Mislav u bendu svira bubnjeve, Andriano je na bas gitari, Kristian i Daris na električnoj gitari, Niko na klavijaturama, a Marino za mikrofonom. Njihov nastup nas se dojmio na humanitarnom koncertu za Ivicu Bratoša zvanog Šljivo na Porporeli, kad je publika oduševljeno popratila njihove obrade stranih i domaćih rock pjesama, posebno izvedbu najpopularnije pjesme Crne Udovice ‘Obala tuge’, što je nas sredovječne na neko vrijeme vratilo u mladost i prve ljubavi.
- Darisovom ocu Enesu i našem menadžeru je palo na pamet da napravimo bend - prisjeća se trinaestogodišnji Kristian početaka. Prvi nastup imali su prije nepuna tri mjeseca:
- Počeli smo praviti probe i tako smo pomalo došli do ovoga. Do danas smo imali već par nastupa - kazuje Kristian, samouki muzičar.
- Kad sam imao tri godine, mamina prijateljica mi je kupila dječju gitaru i ja sam po njoj tandrliko. Onda sam odustao od toga, ali sa sedam godina sam je opet uzeo u ruke. Na početku sam preko you tubea naučio akorde, a kasnije mi je mamin rođak dao veću, klasičnu gitaru. Onda je došla prva električna gitara. Nonin brat mi je dao dvije gitare, a prije mjesec i po dana sam dobio novu električnu gitaru s kojom sam nastupio na Porporeli - u jednom dahu izgovara Kristian, apsolutno zaljubljen u rock, kao i ostali dečki.
Sretan sam
Petnaestogodišnji Niko Lale se nedavno produžio ekipi svirajući klavijature, a svi imaju sličan glazbeni ukus i slušaju Iron Maiden, Metallicu, AC/DC, Kiss, Led Zepelin, Deep Purple, Bon Jovija...
- Počeo sam svirati u osnovnoj školi, tata mi je rekao da moram jer sam talentiran - iskreno iznosi. - Pa jesam, sretan sam radi toga na neki način. Lijepo je nastupati s bendom.
Daris je počeo svirati slušajući Parni valjak, u kojem mu je svirao otac.
- Na početku su mi bubnjevi bili super. Onda mi je jedno vrijeme najdraži bio bas, ali gitara mi je uvijek bila prva ljubav. Pred kraj vrtića sam počeo hvatati akorde, i evo, sad polako idem u bolje. Idem u Muzičku školu, gdje sam odmah na početku počeo svirati gitaru - kaže Daris i naglašava da mu je najdraži gitarist Mark Knopfler.
- Bez njega možda i ne bih toliko zavolio rock’n’roll. Jedan je od najboljih koje sam ikada slušao i uživam ga slušati pogotovo preko gramofona i gramofonskih ploča jer mi taj analogni zvuk daje dojam kao da sam s njima u studiju - pojašnjava Daris.
A vježbaju li doma svatko svoj instrument i smetaju li susjedima?
- Vježbamo! - uglas kažu, a Daris iskreno priznaje da je bilo i kucanja po vratima.
- Srećom, kraj nas živi dundo koji voli rock’n’roll pa mu ne smeta - dodaje s s osmijehom.
- Ni ja ne bih zavolio rock da mi nije bilo Davea Murraya iz Maidena - nadovezuje se Kristian.
Shvatio sam da je to za mene
- Počeo sam svirati od malih nogu jer me tata vodio na svoje probe, pa bih lupao po bubnjevima - prisjeća se Mislav Muslić, čiji je otac bio basist u nekoliko bendova.
- Krenuo sam s ozbiljnijim sviranjem tijekom osmog razreda, kad sam imao 14 godina - dodaje Mislav. - Kad sam krenuo na privatne lekcije, onda sam shvatio da je to za mene i da se želim i profesionalno baviti glazbom.
Mislav je inače i autor naziva njihova benda - Rock Palace Band.
- Tako nam se zovu apartmani. Kad su me zvali u bend, nastala je polemika kako će se zvat’, ja sam predložio Rock Palace i svima se svidjelo - govori Mislav.
Sedamnaestogodišnji Andriano je počeo svirati u KUD-u na Mrcinama, a nastavio je u KUD Pridvorje. Počeo je svirati gitaru i onda htio upisati Muzičku školu, ali kako je bio stariji kad je upisivao, dali su mu izbor kontrabas ili violončelo. Izabrao je kontrabas i u Muzičkoj ostao tri godine. U bendu svira bas gitaru.
Dio ekipe povezuje i Linđo, u kojem su Andriano, Kristian i Daris, i naravno Enes, dugogodišnji Linđovac koji se cijeli život bavi glazbom, od rocka do folklora. Neko je vrijeme, osim u Udovici, bio i klavijaturist Parnog valjka, pa nije nikakvo čudo da ‘na prvu’ prepozna glazbeni talenat kod mladih.
- Cijela je priča krenula kad su Kiko i Daris počeli zajedno sviruckati u nekom bendu. No, nije im se to svidjelo pa su krenuli sami skupljati ekipu za svoj bend koji će stvarno dobro zvučati. Prvo su vježbali u nas doma, a ja sam se raspitivao tko bi mogao svirati bubnjeve. Čuo sam za Mislava, dečka izuzetnog talenta i velike volje, a onda sam pronašao i ostale. Pojavio nam se Marino i Andriano u kojem sam vidio izuzetni talenat, onda smo uzeli i klavijaturistu pa nam se pridružio Niko. Napravili smo neke pjesme, a prije tri mjeseca su prvi put nastupili - kazuje Enes.
Probe imaju u TUP-a, u prostorijama udruge ‘Tvornica umjetnosti Podroom’, pa ovom prilikom zahvaljuje predsjedniku udruge i mentoru benda Ivici Glunčiću, kao i Mihu Katičiću i Marku Grgureviću iz Upravnog odjela za obrazovanje, šport, socijalnu skrb i civilno društvo Grada Dubrovnika.
Lijepa oaza
- Na Lokrumu su nedavno snimili promo materijal, a to je Grad organizirao na inicijativu Miha Katičića i Marka Grgurevića. U Dubrovniku je rock glazba jako zapostavljena. Katastrofa je da današnja mladost nema gdje doći poslušati takvu glazbu, osim u Orlanda - ističe Enes. - U moje doba su u Lazarete dolazile sve najveće zvijezde tadašnje države - prisjeća se nekadašnji klavijaturist Udovice i Parnog valjka.
Prvi nastup je Rock Palace Band imao u Hard Rock Caffeu, za koji su dobili po hamburger i sok, kaže Enes. Uslijedilo je još nekoliko nastupa, do Porporele, na kojoj su oduševili publiku svojom spontanošću i profesionalnim pristupom cijelom događaju.
- Daris još od svoje druge godine klepa po bubnjevima, pa je gitaru objesio oko vrata i naučio pjesmu od Opće opasnosti dok još nije znao govoriti - dodaje Enes. - I Kiko je počeo rano. Ekipa je odlična, slažu se iako nisu ista generacija. Ali tako je bilo i u Crnoj Udovici, Doka je bio stariji od nas pet-šest godina. Ako budu složni, mogli bi dogodine napraviti Tribute Crna Udovica - najavljuje. - No, sad je počela škola i ona je na prvom mjestu. Rekao sam im ‘Nemojte da vas ponese neko ludilo’ - očinski brine o mladom bendu.
Željko Lale, nekadašnji bas gitarist Crne Udovice čiji sin Niko svira klavijature u novoosnovanom bendu, ističe da je problem u Dubrovniku što djeca nemaju gdje izaći i poslušati rock glazbu:
- Možemo ih jedino mi uputiti, kao što i jesmo. Jer svaki izlazak vanka je cajka ili glazbena pornografija, kako je ja zovem. To nam čeka djecu. Pokušavao sam i sam nešto pokrenuti, neke aktivnosti uz školu... Niko se u sedmom osnovne upisao u Muzičku, da završi ta dva razreda. Ima sluha i šteta bi bila da ne svira. Onda, kad se ova ekipa pojavila, to je ispalo odlično. Bio je malo skeptičan, ali kad ih je čuo na prvoj probi, oduševio se - kaže Željko.
- Stvarno je kazin s tom glazbom i gdje puštamo djecu kad izlaze vanka, nismo ni svjesni. A ovo je jedna lijepa oaza, kojih bi moglo biti i više - nada se Lale.
