Jedan je kapetan opisao kako prosječan pomorac provodi vrijeme kad nije na brodu. Tu bi se, vjerojatno, moglo čuti najrazličitijih odgovora i još mnogo više priča, a ovo je njegova, ispričana za pomorac.hr.
‘I mi pomorci smo samo ljudi. Istina, pomalo neobični, često neshvatljivi i svojim najbližima, a kamoli tek ostalim ljudima u našoj okolini. I mi, kao i svi ostali, imamo različite interese, hobije, zanimacije, želje, potrebe, mogućnosti i ograničenja, prenosi Slobodna Dalmacija.
Sjećam se odvojenih razgovora s dvojicom pomoraca koji se nisu uzajamno poznavali. Jedan od njih je bio Upravitelj stroja, a drugi 1. palube. Zanimljivo je da su obojica rekla gotovo identično – da vrijeme kod kuće najradije provode izvaljeni na ležaju s daljinskim upravljačima pored sebe. Naravno da je tu bilo nemalo prenemaganja i pretjerivanja. No, očito je da im tjelesne aktivnosti nisu bile u to vrijeme na listi prioroteta.
Zanimljiv mi je bio komentar drugog Upravitelja, puno godina ranije, kako mu je dosta i previše alata po brodovima da doma nema nego tek najosnovnije, tek za nuždu. Naravno da nije mislio doslovce.
Ili nekoliko kuhara s kojima sam, bez imalo zluradosti, razgovarao o tome tko kuha kad su kod kuće. Pojedine reakcije su bile gotovo eksplozivne, uz glasne komentare na račun ženina ‘mjesta u kući’. Njima ni riječi nisam povjerovao, vjerujući da njihove supruge itekako znaju tko je ‘gazda’ u kući i da to nisu muževi. Međutim, bilo je i onih koji su rekli da vole kuhanje pa da često kuhaju i kad su doma.
Zatim je tu jedan kolega, u to vrijeme također 1. palube, koji se aktivno bavio trčanjem maratona i poluprofesionalnim vožnjama sportskih automobila. Vidim da se i dalje bavi time, više od 10 godina kasnije.
Potom, tu je također kolega koji se bavi alpskim biciklizmom. Kaže da ga to ispunjava i nužno mu je neophodno za mentalno, a vjerujem i tjelesno zdravlje.
Načelno, radim četiri mjeseca i na dopustu sam isto toliko.
Konkretan slučaj imamo trenutno na brodu, gdje se poslije posla većina nas odvaja i zatvara u svoje kabine, sa svojim mislima ili ispred ekrana s mobitela, kompjutora, televizija. Sate i sate provodimo ispred tih manjih ili većih ekrana, gledajući filmove, igrajući video igre, komunicirajući s obiteljima, ali i s prijateljima i kolegama pomorcima.
Do toga da pojedinci nose sa sobom na brod svoje privatne video konzole i tko zna koliko različitih video igara, pa čak i do toga da nekad određenu informaciju s drugog broda primimo i proširimo prije no što znamo što se tog istog dana desilo nekome od nas na istom brodu.‘ ispričao je, a cijeli tekst možete pročitati OVDJE.