U posljednje vrijeme Mark Wahlberg se izmaknuo iz fokusa, kao da je nakon podbačaja pustolovnog ‘Uncharted‘ iz 2022. uzeo mali predah od akcijskih filmova. No, ne lezi vraže, netom se vratio starim navadama u niskobudžetnom avanturističkom filmu ‘Arthur the King‘. Naziv nema nikakve veze s legendarnim kraljem iz Camelota, već sa psom lutalicom čija je odanost vođi ekipe pustolova Michaelu Lightu (Wahlberg) ganula mnoga srca.
Kod nas prigodno preimenovan u ‘Izazov života‘, čudan je ovo spoj adrenalinskog boosta i pet friendly uratka, nespretno zbijenog u zadnju trećinu filma, emotivno najsnažniju, ali zakašnjelu i grubo nakalemljenu na ostatak sadržaja koji je često isuviše nalik ‘Survivoru‘.
‘Izazov‘ se zapravo klati na sredini ziplinea, nesiguran treba li naglasak staviti na ekstremne utrke u džunglama Latinske Amerike ili u prvi plan gurnuti malu ljudsku priču o povezanosti čovjeka i njegova najboljeg prijatelja. Sam početak ukazuje na prvo, natjecateljski timovi jure, bicikliraju, veru se po liticama i veslaju u kajacima uz globalnu pokrivenost društvenim mrežama i bjesomučni lov na likeove.
U cijeloj toj jurnjavi pati karakterizacija likova. Amerikanizirana verzija stvarnih sudionika svjetske utrke Adventure Racing predvođene Šveđaninom Mikaelom Lindnordom sva je nabrijana, ali bez ‘šuga‘. Wahlbergov Michael u natjecanjima je uvijek među prvima, ali nikad na tronu, što bi kod glavnog aktera trebalo rezultirati jačom frustracijom od one koja ovdje (za)staje na riječima. I junakov privatni život prikazan je kao plošna idila, supruga (slabo iskorištena Juliet Rylance) statira pred monitorom, prateći muža u dalekoj misiji.
Nigdje sjene straha, nigdje dvojbe oko svrhe te pogibelji s kojom se olako miri i junakov otac. Lightova interakcija s ostalo troje članova terenskog tima u Dominikanskoj Republici (Simu Liu, Nathalie Emmanuel, Ali Suliman) svodi se na razmjenu izlizanih replika i vratolomija u gustišu i blatu, kao iz kakve reklame za energetski napitak. Očekivani duh zajedništva u suočavanju s rizikom ovu filmsku družbu zaobilazi, no valja priznati da im ni izravni konkurenti nisu osobito slojeviti ocrtani. Jedva vidljivi, ne stignu suparnici pokazati ni mrvicu tražene kompetitivnosti.
Ipak, spas za ovu predvidljivu priču o plemenitosti i novim prilikama stiže u obliku zapuštenog psa čiji jedan cvilež ili molećivi pogled vrijedi više od svih glumačkih performansi njegovih ljudskih kolega. Arthur je dominantan već od prvog ukazanja u liku tužnog beskućnika koji je isprva premalo prisutan da bi radnji donio ravnotežu fizičkog i emotivnog. Za istaknuti je da raščupanog kradljivca srca glumi mješanac imenom Ukai.
Naravno da dresura i posebni efekti pojačavaju dojam njegove požrtvovnosti, no Ukai je i bez toga dopadljivo stvorenje koje zaslužuje svaku pohvalu. A blagotvorno on utječe i na Wahlbergovu ulogu koja kroz brzu transformaciju u finišu uspijeva dosegnuti do gledatelja.
Osjetljiviji među njima mogli bi pustiti suzu, a neki se opet sjetiti da Arthurovih supatnika spremnih za svoj novi zauvijek dom ima i u obližnjim azilima. I jedno jedino udomljenje značilo bi da Ukai nije plivao, skakao i tonuo uzalud u filmu iz kojeg ćemo najdulje pamtiti upravo njegovu njuškicu.
