– S 42 godine vjerovala sam da me ovisnosti o hrani i alkoholu definiraju. U ogledalu sam uvijek vidjela sebe onakvom kakva sam i bila: debela i pijana. Tko u mojim godinama doista počinje ispočetka? Očito sam propustila priliku da budem jedna od onih zdravih, discipliniranih ljudi, kojima sam se rugala na Instagramu. Bila sam, činilo se, predodređena da ostanem nesretana, zaglavljena u ovisnostima – piše svoju ispovijed za "Guardian" Jamie Klingler, Amerikanka iz Pennsylvanije koja živi u Londonu, donosi Slobodna Dalmacija.
– Tada je nastupila katastrofa. Pandemija je za mene počela kao pijani mjesec u kojem mi se pogoršala depresija, ali nakon toga sam prestala piti i izgubila 44 kilograma. U najboljem sam psihičkom stanju u životu. Ispostavilo se da su cuga – i milijun društvenih i radnih obveza – prikrivali koliko sam postala nesretna i nezadovoljna sama sobom i svojim životom. Pila sam dvije boce vina dnevno, bila sam pretila i nisam vježbala već četiri godine. Izvana, život koji sam izgradila kao pisac i event manager u Londonu izgledao je glamurozno i kozmopolitski. Iznutra sam se raspadala. Moja majka je umrla 2018., nakon šestogodišnje borbe s rakom, a ja sam potom provela tri godine na putu prema dnu, s vrlo malo životnih radosti.
Prestravljena opasnošću da umre
Onda sam se razboljela od šindre (herpes zoster). Prestravila sam se isprva misleći da je Covid i da ću umrijeti.
To što su za lockdowna zatvorili pubove pomoglo mi je da okončam svoju "doživotnu" vezu s alkoholom. To je dovelo do velikih promjena. Pet mjeseci kasnije, uhvatila sam se u koštac s programom trkačkog treninga 5K. Počela sam koristiti aplikaciju za kontrolirano mršavljenje. Moj prvenstveni cilj bio je izgubiti dovoljno kilograma da prvi put u svojoj odrasloj dobi imam normalan indeks tjelesne mase (BMI). Još od svoje 18. godine bila sam ekstravelika. Nije bilo lako; zapravo, bila je to svakodnevna bitka. Morala sam svaki dan "nagovarati" samu sebe da izađem van. Da se nosim sa svojom tugom, a ne da se valjam u njoj. Da mogu biti sama sa sobom. Da napravim 20.000 koraka. Da skuham juhu. Plešem. Osjećam...
Za vrijeme svoje jednogodišnje transformacije prekinula sam i osmogodišnju vezu s muškarcem kojeg sam voljela, i još ga volim, ali od kojeg sam se udaljila. Otišala sam na solo "medeni mjesec" na Maldive i vratila se u London s novim izgledom.
No, tada je, 3. ožujka 2021., nestala Sarah Everard... – podsjeća Jamie Klingler.
Naime, Sarah Everard bila je 33-godišnja izvršna direktorica marketinga, oteta u južnom Londonu dok je sama išla kući pješice. Policajac Wayne Couzens bez razloga ju je uhitio, s lažnim obrazloženjem da je prekršila epidemiološke mjere i odvezao je, pa silovao i zadavio prije nego što će još i spaliti njezino tijelo. Couzens je uhićen već 9. ožujka u Kentu. Sarini ostaci otkriveni su u šumi blizu Ashforda u Kentu 10. ožujka, a Couzens je optužen za njezinu otmicu i ubojstvo. Bdijenja za Sarah Everard su održana navečer 13. ožujka, a ono blizu mjesta gdje je nestala dovelo je do nasilnog postupanja policije i četiri uhićenja zbog navodnog kršenja epidemioloških mjera. Ubojstvo Sarah Everard je dovelo do široke rasprave o sigurnosti žena i ulozi policije u britanskom društvu.
Couzens je na kraju priznao krivnju za otmicu, silovanje i ubojstvo te je osuđen na doživotnu robiju.
'Ostanite sigurne tako da ostanete doma'
Jamie Klingler odmah se uključila u prosvjede i počela aktivistički djelovati u pokretu potaknutom postupanjem policije u ovom slučaju:
– Kao žena koja živi sama tijekom ograničenja nametnutih zbog Covida, bila sam bijesna kada sam čula kako policija poručuje ženama koje žive same da je jedini način da ostanu sigurne taj da ostanu u svojim domovima. A što ako je dostavljač hrane opasan? Jesam li trebala izbjegavati i taksije? Na Twitteru sam napisala da imamo pravo ići pješke kući. Tvitala sam da ću organizirati bdijenje i zahvaljujući tome stupila u kontakt sa skupinom drugih žena koje su naumile isto – napisala je Jamie Klingler, napominjući kako je i taj aktivizam postao motivirajući u njezinom samoizliječenju i psihifizičkoj preobrazbi:
– Ne bih imala emocionalne ni fizičke snage za taj posao da sam još uvijek pila. Ne bih imala hrabrosti da istupim da nisam bila u najboljem mentalnom i fizičkom stanju u svom životu. Zauzeti se za sigurnost svih nas mogla sam samo zato što sam se osjećala snažno i samouvjereno i bila bistre glave. Tog tjedna dala sam više od 70 radijskih i televizijskih intervjua. Bilo je iscrpljujuće, ali, zajedno s mojim nevjerojatnim suradnicima, promijenila sam pristup pitanju sigurnosti žena u Ujedinjenom Kraljevstvu i u svijetu. Ima tu još posla: ubrzo ćemo se na Vrhovnom sudu pokušati izboriti da naše ljudsko pravo na prosvjed, bez obzira na epidemiloške mjere, bude zakonski regulirano – piše Klingler za "Guardian" i nastavlja:
'Ustajanje ujutro mnogo mi je lakše'
– Ne mislim da svatko treba svoj život "spaliti" do temelja da bi počeo iznova. Ali, već male promjene i rješavanje problema ovisnosti mogu vam vratiti sreću za koju ste mislili da više nije moguća. Ne radi se samo o izbjegavanju grickalica ili druge čaše vina. Ono što je stvarno promijenilo moj odnos prema hrani, piću i vlastitom tijelu bila je kognitivna bihevioralna terapija. Svakodnevni niz odluka, počevši od sportske odjeće koja me čekala obješena o kvaku na vratima, dokinula je moj stari način života. Ali, najrevolucionarnija promjena je ta što sada želim provoditi vrijeme u vlastitom društvu. Naravno, i sa svojim psom.
Nakon sistematskog pregleda nedavno sam saznala da sam svoj očekivani životni vijek produžila za čitavo desetljeće. Moja biološka dob bila je 49 godina u listopadu 2020. Sada je 39. Mama mi još uvijek nedostaje svakodnevno, tuga je još uvijek prisutna, ali je s duge strane mnogo toga pozitivnog kao protuteža. Imam još posla oko toga, ali rezultati koje sam dosad postigla, čine mi ustajanje svakog jutra mnogo lakšim nego što sam ikad vjerovala da je moguće – zaključuje, u svojoj inspirativnoj priči za "Guardan", Jamie Klingler.