Prvo se okušao u ulogama intergalaktičkih i srednjovjekovnih vitezova (Star Wars i Posljednji dvoboj), a potom po zadatku preselio na Apenine kako bi glumio pripadnike talijanskih dinastija. Nakon zlosretnog modnog tajkuna Maurizija Guccija, sad je oživio i osnivača besmrtnog automobilističkog branda: Amerikanac Adam Driver alias Enzo Ferrari na subspecijalizaciji je iz područja portretiranja kultnih Talijana i prilično mu dobro ide za jednog stranca.
Sportska drama ‘Ferrari‘ koja je uoči Silvestrova startala u domaćim kinima okrnjena je biografija nekadašnjeg vozača auto utrka, čije su crvene jurilice i danas simbol prestiža i kvalitete. Smještena u kasne 1950-te, radnja prati pripreme za kobnu utrku Mille Miglia i paralelno pretresa složenu privatnost Enza Ferrarija.
Tko je od ekranizacije magnatova života očekivao dramu o odrastanju u osiromašenom poratnoj Italiji, odu ‘self made‘ bogatašu i šarmu automobilizma, ostat će uskraćen.
Redatelj Michael Mann (Vrućina, Posljednji Mohikanac, Miami Vice) obrađuje tek jednu značajnu epizodu Ferrarijeve blistave karijere, nakrcavši je mnoštvom aktera od kojih su neki podglumljeni, a radnja mjestimice je tanahna. Na sreću, glumačke su izvedbe kod većine nosivih likova iznimne pa fino prikrivaju fabularne manjkavosti. Posebno se to odnosi na dvije glavne glumice, Ferrarijeve (izvan)bračne partnerice.
Penelope Cruz premašuje sva očekivanja kao Laura Ferrari, junakova otuđena supruga i poslovna partnerica. Nije pretjerano reći da joj uloga razočarane oštrokondže i ogorčene gubitnice pristaje kao salivena.
Ugodno iznenađenje je i mlada Shailene Woodley (Greška u našim zvijezdama) kao Enzova ljubavnica Lina Lardi, mlada žena i majka koja neobično hrabro nosi svoje breme.
Redatelj Michael Mann, poznat kao poklonik akcijskih scena s mnogo adrenalinskih proplamsaja i ovdje daje sebi oduška. Za razliku od Ferrarijevih scena sa suprotnim spolom koje u pravilu lome ritam radnje, natjecanja u automobilizmu plastična su i dinamična.
Trkaću stazu Mann vidi kao poligon smrti na koji vozači s minimum zaštitne opreme, odlaze s glavom u torbi, uz oproštajna pisma umjesto milijunskih polica osiguranja. Šteta je što članovima automobilističke posade Ferrarija ponaosob nije posvećeno malo više vremena za dublje profiliranje.
Čak se ni onim važnijima, kao primjerice karizmatičnom Alfonsu de Portagu (glumi ga Brazilac Gabriel Leone), ne ostavlja prostora za bolje predstavljanje prije kobne utrke. Vječno rivalstvo između Ferrarija i Maseratija, naznačeno u prvoj trećini filma, do kraja se ne razvije u ozbiljniji dramski sukob, već se animozitet iscrpljuje najjače kroz prikaz amblema dviju kompanija na jurećim bolidima.
Tumaču glavne uloge Adamu Driveru treba odati priznanje na pedantnom ‘skidanju‘ gestikulacije i manira ‘commendatorea‘ Ferrarija. Glumački zadatak mu je nesumnjivo bio izazovan s obzirom na deficit emocija kod čovjeka kojeg portretira. Ukupan dojam ipak povremeno kvare natruhe manirizma kod Drivera.
‘Ferrari‘ u cjelini nije ostvarenje kojemu hitno treba automehaničar. Crtica iz povijesti talijanskog diva, istina, ne ispunjava očekivanja ljubitelja stručno utemeljenih biografija slavnih osoba, niti u dramatičnoj završnici nudi nikakvu posebnu pouku. Ipak, na kolniku je održavaju solidan stil i gluma, glavno pogonsko gorivo.