Kakav bi to bio Božić bez novog filma koji preispituje sam smisao blagdana i njegovih najjačih simbola? Stihove božićne pjesme ‘Silent night‘ ove je adventske kino sezone upotpunila crna komedija ‘Violent night‘. Od prividnog mira do posvemašnjeg kaosa kratak je put, poručuje nam prigodničarski uradak s Djedom Mrazom u naslovnoj ulozi.
Spoj je to akcije i programirano grubog humora koji tek povremeno (za)plijeni pažnju gledatelja željnog drugačijeg doživljaja blagdana. Norveški redatelj Tommy Wirkola udrobio je u svoj božićni shake sijaset prepoznatljivih motiva. Beskrupulozni otmičari bogate obitelji na božićnom slavlju zvone na davni hit Brucea Willisa ‘Umri muški‘. Ne manjka ni referenci na svevremenski ‘Sam u kući‘, uz jedan inovativni začin.
Djed Mraz ovdje nije ostarjeli honorarac s trbuščićem i bradom od pamuka, već pravi pravcati Nordijac, rođen još u vrijeme vikinških osvajanja (!). Aluzija na freški povijesni spektakl ‘Sjevernjak‘ je više nego jasna, kao što i malj kao odabir djedičina oružja zaziva u sjećanje Marvelova supeheroja Thora.
Između tih filmskih podsjetnika otpliće se radnja koja zbog psovki i eksplicitnog nasilja nije najpoželjniji dar za najmlađe. U glumačkoj postavi, i kad ne jezdi u saonicama, prednjači David Harbour (‘Stranger Things‘). Lik Santa Clausea, sasvim u skladu sa svojim prezimenom, Harbour kroz bure, oluje i utihe sigurno vodi u mirnu luku.
Njegov Laponac pri tom nije pošteđen egzistencijalne krize, umara ga dječji konzumerizam i nezahvalnost, toliko da voli zaviriti u dno boce, a i brak s Bakom Mraz mu je u krizi. Božić s teretom dočekuje i posvađana obitelj Lightstone koja budžet za spektakularno kićenje doma ima, ali ne i slogu.
Predvodi je matrijarh Gertrude (zvijezda božićnog klasika Najluđi Božić Beverly D‘Angelo) i njezina tankoćutna unuka Trudy (darovita Leah Brady). Iako djevojčica na prilično uznemirujući način tretira nasilje, njezina se interakcija s Djedom Mrazom pokazuje blagotvornom za ugrožene. A i negativci koji upadaju na bogataško imanje više sliče na cirkusante nego ljude ozbiljnih namjera. Pogotovo to ide njihova šefa ‘Mr. Scroogea‘ u interpretaciji veterana Johna Laguizama, očito spremnog ponuditi više nego mu je predvidio vrludavi scenarij.
Početna zamisao ‘Violent nighta‘ bila je umijesiti stare sastojke za novu dodanu vrijednost, no autorima je recept otišao u neželjenom smjeru. Nakon puno meteža, završetak ‘Divlje noći‘ napadno je bajkovit i poništava dotadašnji Grinch efekt. Uz već dosadnu mantru o dobroti koja se nagrađuje i zloći koja se kažnjava, preispitivanje besmrtnosti Djeda Božinjaka također je pomalo banalno.
To se, srećom, ne može reći za dosjetke kojih je malo, ali su efektne. Primjerice, nesmiljeni obračun Sante s uljezima prati božićni evergreen Bryana Adamsa, dok popularni orašari dobivaju sasvim novu zastrašujuću svrhu. No, groteskni pristup temi i repetitivnost nasilnih scena brzo zamore i pokvare dojam najveselijeg blagdana. S ovakvim konkurentom, vječni ‘Sam u kući‘ može mirno samovati, a ‘Umri muški‘ nesmetano teroriste brisati s lica zemlje.