Korčulanske štrade odnedavno su pune točkastih pletenih torbi s karakterističnim natpisima lokalnih korčulanskih izraza. „Molaj me“, „ni priša“, „ćapa san balu“, „johi meni“, „ostala san paf“ i slični izrazi ponovno se vraćaju u modu zahvaljujući Korčulanki Doris Jurjević koja je osmislila i dizajnirala popularne Lolita torbe.
Ovog ljeta, Korčulanke su lude za Lolita torbama, svaka ima neku svoju ideju za lokalni izraz, natpis kojeg će ponosno nositi gradom, a Doris ih strpljivo prikuplja i izrađuje. Uspjeh šarmantnih torbi dogodio se doslovno preko noći, kaže nam Doris, a i nastale su sasvim slučajno, bolje reći, spontano.
Pokrenula dva posla
No, ovu je priču najpoštenije započeti prije tri godine kad je Doris, zajedno sa suprugom Renatom, odlučila krenuti u privatni biznis. I to ne jedan, već dva!
Nakon što je dugo godina radila kao trgovkinja u dućanu s odjećom, Doris je otvorila svoj dućan s odjećom i obućom za nautičare, istodobno, zajedno je sa suprugom otvorila Wine & tapas bar Lole u starogradskoj jezgri koji je svojim neobičnim uparivanjem tradicionalnih namirnica u neočekivane okuse i mirise, ali i pristupačnim cijenama, postao pravi hit među domaćim posjetiteljima i turistima. A, onda je došla korona.
„Torbe su nastale spontano i nenadano. Svima nam se dogodila korona i odjednom smo imali previše slobodnog vremena. Ideja je bila napraviti reklamne, platnene torbe za Wine & tapas bar Lole, a kako sam prošle godine surađivala s vodičkom Andreom Tedeschi koja radi zanimljive turističke ture starim gradom, počele smo u Lole na ploču zapisivati stare korčulanske izraze, fraze i poštapalice. Većina tih izraza je među mlađom generacijom zaboravljeno, a jednom smo se prilikom dobro nasmijali pokušavajući strancima objasniti što znači ćapa san balu“, kroz smijeh nam priča Doris.
Doris je odlučila korčulanske izreke vratiti u modu, zapisivajući ih, shvatila je kako svako mjesto otoka Korčule ima neki svoj izraz te koliko bogatstvo krije svaka poštapalica. Odlučila ih je iscrtati na torbe koje je pritom ukrasila i karakterističnim točkicama, budući da su tećice i zdjelice u Lole gotovo sve crvene s bijelim točkicama. Obožavam točkice, priznaje Doris, tako su jednostavne i šarmantne i nije ih teško izraditi, a ideja za natpise dobivala je sve više.
Ćikare i pijati
Torbe su doslovno planule preko noći, svaka je Korčulanka htjela svoju Lolita torbu, a uskoro su nastale i ćikare i pijati.
„Svakodnevno su me zivkali ljudi da im nešto napišem na torbu, prvotni plan da ću te sitnice prodavati u Lole je vrlo brzo izašao iz zamišljenih okvira. Kako uvijek nešto smišljam i radim, uskoro sam se prisjetila kako ću, na neki način, zahvaliti svojim stalnim gostima pa sam na pijate napisala njihova imena, kako bi dolaskom u Lole mogli jesti sa 'svog' personaliziranog pijata. Osim toga, korčulanski izrazi preselili su se s torbi i na ćikare. Najbolje se prodaju „molaj me“ i „ni priša“, a ne zaostaju puno ni „škontrat će“, „ćapa san balu“, „kako da ne“, „ne sekaji“, ima i nekih „šporkih“, ali one nisu za u novine“, uz smijeh nam priznaje Doris ističući kako se Lolita proizvodi mogu naručiti putem Instagrama my_lolita_shop.
Doris u ponudi trenutno ima platnene torbe za plažu i pletene torbe od jute. Korčulanke najčešće kupuju crne s bijelim točkama i obrnuto, a najpoznatiji motiv je još uvijek crvena podloga s vbijelim točkicama. Na torbe ubacuje komadiće lana i pamuka, a za natpise izrađuje šablone koje onda popunjava kistom i crnom bojom za tekstil. Nakon 24 sata sušenja, natpisi se 90 sekunda fiksiraju peglom na 150 stupnjeva. Ćikare iscrtava posebnim bojama za staklo, keramiku i porculan, suše se 12 sati, a onda se po dva, tri sata peku u pećnici na 160 stupnjeva. Tako se kod nas doma, priča nasmijana Doris, u posljednje vrijeme osim kruha, mesa i kolača, peku i ćikare i pijati. Uz dućan, restoran, Lole to go kutije s hranom i Lolita prozvode, Doris ostaje jako malo slobodnog vremena, no pomaže joj obitelj koja je uključena u proizvodnju i prodaju.
„Ni moji ukućani nisu svjesni što se dogodilo, još se čudimo tolikom odazivu i brojnim narudžbama. Kćer Tara mi puno pomaže, zainteresirana je za dizajn torbi i brine se o društvenim mrežama i marketingu. Suprug Renato me podržava kao i u svemu što sam do danas radila u životu, to mi je najvažnije. Tara radi u dućanu kad ja ne mogu, a navečer i ujutro smo zajedno u Lole. Sve je stvar dobre organizacije“, zaključila je.
Humanitarne akcije
Za sebe kaže da je radoholičarka i da mora biti nečim zaokupljena po cijele dane, a to je posebno dobro iskoristili baveći se humanitarnim radom. Osim po vrhunskoj spizi i Lolita torbama, Doris je Korčulanima ipak najpoznatija kao dugogodišnja humanitarka koja iza sebe ima brojne uspješne humanitarne akcije za koje je prošle godine dobila i Osobnu godišnju nagradu Grada Korčule za dugogodišnji humanitarni rad. Aktivno sudjeluje u radu Gradskog kotara Sv. Antun gdje već 18 godina organizira doček Djeda Mraza za najmlađe, osnivačica je neformalne grupe Korčulansko srce s gotovo tisuću članova kojoj je namjera pomoći obiteljima slabijeg imovinskog statusa na otoku Korčli i poluotoku Pelješcu, a u suradnji s CZSS Korčula dugi niz godina prikuplja božićne poklone za djecu iz socijalno ugorženih obitelji. Broj humanitarnih akcija koje je organizirala za ljude kojima je pomoć značila doslovno razliku između života i smrti, teško je uopće nabrojiti.
Iako se veseli uspjehu, otkriva nam kako se osjeća čudno gledajući svoje torbe kako šetaju gradom, traži im mane, gleda gdje je možda pukla ili gdje se razlika tinta.