RUSKI MMA borac Aleksandar Pisarev umro je pod još uvijek nerazjašnjenim okolnostima nakon hospitalizacije, zbog navodnog trovanja hranom. U bolnicu je primljena i njegova supruga. Bile su mu 33 godine, piše Slobodna Dalmacija.
Ruska novinska agencija TASS navodi da je Pisarev umro u snu. Tvrdi se da nije imao zdravstvenih problema i da prve informacije govore o trovanju hranom.
U kasnijim izvještajima ne navodi se točan razlog njegove smrti, ali se navodi da bi u pitanju moglo biti trovanje hranom, odnosno opioidima, te da je jeo lubenicu.
Lokalne vlasti u Balašihi, gradu u moskovskoj oblasti, otvorile su istragu njegove smrti.
Na ovu temu razgovarali smo s dipl. ing. Sašom Đuraševićem, sveučilišnim magistrom toksikologije i voditeljem odjela za kemijsku dokumentaciju Službe za toksikologiju HZJZ-a.
Kako dolazi do trovanja lubenicom?
- Trovanje lubenicama događa se uglavnom zbog kršenja pravila za uzgoj, transport i skladištenje. Lubenice dobre kvalitete ne smatraju se otrovnima niti po jednom kriteriju.
Koja je to opasna tvar koja uzrokuje trovanje?
- Do trovanja u većini slučajeva dolazi radi prekomjernog sadržaja mineralnih tvari dušične kiseline, zbog činjenice da se lubenice uzgajaju na tlu bogatom gnojenim salitrom (kalijevim nitratom). Nitrati sadržani u gnojivu prilično su neutralni spojevi, no u tijelu se reduciraju na nitrite koji mogu biti otrovni. Nitriti mogu biti i karcinogeni.
Ipak, soli dušične kiseline nalaze se u malim količinama posvuda i oni su neophodna komponenta metaboličkih procesa. Međutim, njihova uporaba često prelazi dopuštene granice, jer proizvođači slijede svoj cilj povećanja prinosa. Intenzivno hranjenje biljaka salitrom potiče ranije sazrijevanje plodova.
Stoga je najopasnije kupiti lubenice koje su na police stigle početkom ljeta, jer su zasigurno bile uzgajane na obilno oplođenim tlima.
No, moguća su i druge vrste trovanja, ne samo ono nitratima. Lubenica može biti čista, ali oštećena – srušena, napukla, zgužvana ili prezrela. U takvim slučajevima se u njenoj slatkoj pulpi počinju aktivno razmnožavati patogeni mikroorganizmi.
Također, uzročnici crijevnih infekcija iz loše oprane kore lubenice ili s neopranih ruku mogu dospjeti na pulpu ili izravno u usta te uzrokovati trovanje.
Koji su simptomi trovanja lubenicom?
- Bez obzira na uzrok trovanja, prvi će simptomi ukazivati da se tijelo pokušava riješiti otrovne tvari – mučninom i povraćanjem želi uklonili neprikladni želučani sadržaj, a proljevom očistiti crijeva. U takvim situacijama je karakteristična i bol u donjem dijelu trbuha.
Ove klasične manifestacije trovanja hranom (bol u trbuhu, povraćanje i proljev) obično su popraćene simptomima poput jake slabosti, znojenja, visoke temperature, zimice, bolova u cijelom tijelu i glavobolje. Prisutnost i snaga tih drugih simptoma obično korelira količini i vrsti otrovne tvari.
Otrovanje konkretno nitratima započinje na isti način kao i bakterijska infekcija, ali pri visokim koncentracijama se razvija i methemoglobinemija te hipoksija tkiva. Počinju se pojavljivati neurološki simptomi – osoba je omamljena, čuje šum u ušima, koža blijedi, pojavljuje se cijanoza, prsti na rukama i nogama postaju hladni.
Otrovana osoba može se žaliti na nelagodu desno ispod rebara (u području jetre), dok kod nekih bjeloočnica očiju i koža postaju žute. Zatim može doći do promjene svijesti: ili depresije mentalne aktivnosti ili, obrnuto, do abnormalno uzbuđenog stanja. U najgorim slučajevima, zdravstveno stanje se i dalje pogoršava – disanje i rad srca postaju poremećeni, dolazi do nesvjestice, a moguća je i koma.
Što treba poduzeti u tom slučaju? Što možemo poduzeti sami, ako smo na izletu, u prirodi, a kada je nužna medicinska pomoć?
- Prvu pomoć treba pružiti odmah čim se pojave simptomi trovanja. Najčešće, s brzim odgovorom na prve znakove problema, može se izbjeći daljnje ozbiljnije trovanje. Prije svega, potrebno je što prije ukloniti ostatke neprobavljene lubenice s otrovnim tvarima iz probavnog kanala.
Da biste to učinili, treba isprati želudac barem čistom prokuhanom vodom na temperaturi od oko 30-35 °C (uporabom hladne vode postoji opasnost od grčenja želuca). Mora se popiti puno tekućine: odrasla osoba četiri do šest čaša.
Zatim treba izazvati povraćanje (npr. podraživanjem stražnjeg nepca, tj. guranjem prstiju u usta) i ponavljati ovaj postupak sve dok bistra voda ne počne izlaziti iz želuca. Ovaj postupak nikako ne provoditi ako osoba nije pri punoj svijesti, zbog mogućnosti gušenja.
Nakon čišćenja želuca i crijeva, otrovanoj osobi se mogu dati lijekovi koji vežu otrovne tvari (enterosorbenti). Svaki kućni ormarić s lijekovima obično sadrži aktivni ugljen. Ovo je opći sorbent koji upija sve – i korisne i otrovne tvari. Redovna doza je oko jedna tableta po desetak kilograma mase otrovane osobe. Za veći učinak se preporučuje zdrobiti tablete i pomiješati ih s malom količinom vode, te popiti dobivenu suspenziju.
Suvremenija sredstva sličnog djelovanja (poput Enterosgela, Atoxila ili Polysorba) temelje se na siliciju. Oni apsorbiraju otrovne tvari, patogene mikroorganizme i proizvode njihovog metabolizma iz želučanog i crijevnog sadržaja. Osim toga, dolazi i do apsorpcije iz krvi – molekule lijeka vežu se na molekule otrovnih tvari kroz membrane resica crijevne sluznice. Sorbenti s apsorbiranim tvarima se izlučuju iz tijela izmetom. Sorbenti ne prodiru u sustavnu cirkulaciju i praktički nemaju kontraindikacija i nuspojava.
Ako pak nema olakšanja od primarne detoksikacije, svakako treba potražiti stručnu liječničku pomoć. Otrovanoj osobi možda će trebati mjere reanimacije usmjerene na osiguravanje funkcija disanja, srčane aktivnosti, terapiju za održavanje rada jetre i bubrega te cirkulaciju krvi. U slučaju trovanja nitratima i izraženih znakova hipoksije, može biti potrebna terapija protuotrovom. Izvodi se u bolnici intravenoznom primjenom metiltioninijevog klorida.
Je li moguć smrtni ishod?
- Trovanje lubenicom blaže naravi obično ne zahtijeva hospitalizaciju i prolazi bez posljedica. Teška trovanja, osobito ona povezana s povećanim sadržajem nitrata, mogu biti komplicirana alergijskim reakcijama, upalnim procesima u jetri ili gušterači, dehidracijom i smanjenjem gotovo svih vrsta metaboličkih aktivnosti.
Mogu biti zahvaćeni svi organi, osobito ako osoba boluje od neke kronične bolesti. U slučajevima kada bi polovica ili više hemoglobina sadržanog u krvi oksidirala u methemoglobin, postoji velika vjerojatnost smrti.