Grm ovdje, livada ondje, pa malo se sagni pod stablo, malo se izgrampaj od drače, naberi punu bursu i veselo doma nakon par sati ‘pustošenja‘ po zadnjim komadićima prirode u gradu (onome što je ostalo od dobrih starih posta) – tako bi izgledao jedan idealan dan ljubitelja i berača divljih jestivih trava. Kombinacija jačine divljeg okusa, mirisa, gorčine i slatkoće – to je ukratko pazija, a oko pazije, traženja i branja pa kasnije oko trpeze, odvijali su se životi mnogih od nas. Kako može nekoliko divljih, samoniklih biljaka toliko utjecati na nekoga dobro zna Katija Živković, a svima će nam to pokazati danas, 13. listopada u 11 sati u prostorima Deše u Lazaretima kad je promocija njenog vodiča za branje pazije u koji je skupila sve što zna, a što je naučila od none o toj fantastičnoj i zdravoj mješavini biljaka.
Sjećanje na djetinjstvo
Inspiracija za sve joj je naravno djetinjstvo, none kao mater familias, prenošenje znanja najprije kroz igru, kasnije i posve ozbiljno, kao svakodnevica, kao dnevni protokol, u Katiju su se urezali trajno i donekle je i ‘baždarili‘ na prirodu i njezine blagodati.
"None me je čuvala kao malu, svaki dan je imala plan i program u kojemu bismo nas dvije išle po šumicama, livadama, gdje god je bilo prirode, jer je dobro znala poste gdje se može naći pazije. Boravak u prirodi većim dijelom dana završavao je slavodobitnim povratkom doma i pripremanjem objeda. Kad sam već bila mrvicu veća, i stekla iskustvo u traženju i branju pazije s nonom, dala mi je bursu i nožić, koji su bili samo moji i služili isključivo za branje pazije. Za malo dijete to su velike stvari, osjećaš se jako važno jer sudjeluješ u nečemu što smo radile neprekidno, i to su moja prva sječanja na paziju. Sad kad moje none, ni mame koja je također upila sva nonina znanja, više nema, s tetkom ‘haračim‘ gdje god mogu, i nekako je prirodno došlo do toga da sve to, za potencijalne nove ljubitelje i berače, stavim u mali priručnik" - priča Katija iz čije svake rečenice izbija emocija. Skupa s tetkom i prijateljicom Jadrom već je organizirala radionice, spontano, par poziva bi se pretvorilo u male izlete i upoznavanje ljudi sa sličnim afinitetima, i došlo je vrijeme da se, uz smijeh dodaje, ‘malo ozbiljnije‘ posveti paziji.
Kad te priroda preuzme
Ovaj je priručnik, mala knjižica kao početna uputa, lišena stručnih savjeta, namijenjena je svima. Možda se netko tko nije imao priliku učiti od svojih predaka ‘navuče‘ na ljepotu boravka u prirodi.
"To je, to svaki berač zna, jednostavno kao jedan trans u kojeg uđeš već nakon par minuta i nekako upadneš u tu prirodu i traženje, bez osjećaja za vrijeme, samo sa silnim veseljem kad pronađeš nešto što si tražio. U prirodi se, pa taman ne ubrala ništa, jednostavno osjećam kao u svom pravom okruženju, što meni dobro dođe s troje male djece, kučkima, mačkama, đardinom..." - smije se Katija koja sa suprugom hendla poslove, obaveze i radove tako da se jedva nađe vremena za jedan takav hobi. Ali ono ‘jedva‘ spada u možda najvažnije, jer se mozak odmara kao i tijelo, nastupa neka vrsta resetiranja, pa je onda i doma sve lakše. Katija je fotograf hrane, ‘okinule‘ su je neke fotografije koje je napravila, pa je sve imalo domino efekt.
"Obožavam fotografirati hranu, koliko i kuhati, skoro koliko i brati paziju (smijeh)! Razgovarala sam s Norom Mojaš dugo o ovome, a ona je napravila dizajn kao da mi je čitala misli, "Saplunđerica" Željka Janjanin napravila je savršene sapune, Jadre Ničetić udružila se sa mnom oko radionica branja i kuhanja, Ernest Vierda napravio je pregače s pretincima za alate, i burse za paziju koje su idealne za sve berače, i tu je priručnik. Radionica će nadamo se upoznati ljude s nekim od biljaka iz knjige, a na kraju ćemo se i osladiti s delicijama od pazije. Kad fine ovo predivno bablje ljeto planiramo imati i Pazija Party u Kawi. Spremni smo, a koliko god bih voljela da potraju ovi lijepi dani bez velike kiše nema vele pazije, tako da u biti čekamo pravu jesen kad se može svašta ubrati!"
U iščekivanju kiše
Svjesni da je zbog konstantnog građenja u Dubrovniku sve manje komadića prirode, berači se snalaze, od Konavala do Elafita, a leđa manje bole što je bursa punija. Recepti su još jedno područje koje se itekako može širiti, kao što će se i ovaj mali Katijin projekt, zapravo jedno emotivno putovanje, raširiti i na morske biljke. Nema odlaska u more da se ne vrati s lumparima, pokojom ribom, svime što more daje, a i morske trave, i one iz mora i one uz obalu, već odavno su na menijima najboljih svjetskih chefova, poput Renea Redzepija iz jednog od najboljih restorana na svijetu Noma u Kopenhagenu, koji svojim jelima i pop-up eventima oduševljava nepca diljem svijeta. Držimo fige da jednom i ovdje samoniklo bilje preuzme bar jedan dio autentičnog menija, no zasad, radimo na onom kućnom. I učenju što je pazija, gdje je i kad pronaći i kako uživati u njoj.