ŽALOSNA STAROST (2) Samuje u devet kvadrata

Star, nemoćan i sam. Ima li nešto teže od toga. Nema ti nitko čašu vode donijeti, ni ubaciti komad drva u peć. A tek kada udari zima, snijeg i led, a kuća i je udaljena od sela i susjeda.

A sinovi i kćerke razmilili se po svijetu i jedino te mogu tješiti telefonom da će prvom prilikom doći i vidjeti te. I kada netko dođe na tvoja vrata, ma tko to bio, ili onaj tko naplaćuje struju, rijetko poštar, ili poneki dobri susjed, kao da te sunce obasja.

Treba samo razgovora, tople riječi, pa će se i sve nevolje lakše prebroditi.
Evo, ovo bi bio samo dio razmišljanja mnogih starih osoba skoro u svim selima Imotske krajine koji žive sami.

Djeca su im u gradovima, i tu i tamo vikendom ili nekim praznikom dođu. Još kada tim starcima dođu unuci, vrati im se život. No, i to je sve rjeđe i rjeđe...

Život starice Slavke Anić iz zabiokovskog zaseoka Anići u Slivnu jedan je od tih primjera. Ta 90-godišnja starica živi sama u maloj prostoriji od devet kvadrata gdje kuha i spava.

Kćerke su otišle sa svojim obiteljima, ponekad dođu, a ona se usprkos visokim godinama bori iz dana u dan. Stare već izblijedjele slike iz nekih boljih dana vise po čađavim zidovima.

- Ma ne triba mi danas ništa više nego što ste mi došli i “bacili” dvi-tri riči. Toga više nema kao što je bilo prije. Nema u Slivnu puno ljudi, sve starci. Noge izdale i nemoš puno dalje od kreveta, a triba i po drva, triba štogod i skuhat.

- Teško je, sinko moj. Ostala sam udovica još od završetka Drugog svjetskog rata. Kćeri sam odgojila, udale se i otišle. Znadem, svaka ide svojoj obitelji. Dođu, jave se, ali najviše dana sam sama. Dođe mi moj susid Ivan Anić zvani Kauboj i pomogne mi iscipat i složit drva. Kako u selu nemamo prodavaonicu, ode mi po sol i kruh i Bog mu da zdravlje - priča starica Slavka dok kuha zeleni kupus s malo mesa, što će joj, napominje, biti za dva dana. Valja štedit struju, a puno se i ne pojide...

- Slavka prima socijalnu pomoć od 750 kuna i još 500 kuna za uzdržavanje i pomoć.
- Ode to brzo, daj za struju, daj za iće, moraju se i drva platit... - kazuje starica.

- U našem mjestu osnovana je nedavno i udruga “Slivanjke” koja okuplja žene Slivna. One staricu Slavku za blagdane posjete i donesu joj darove - veli Ante Lozina.

Vrkić iz njemačke želi pomoći Iz Njemačke se mailom javio Ikija Vrkić koji između ostaloga piše: “Lijepo bih vas zamolio da mi pošaljete punu adresu od tih jadnika, vjerujem da ću nešto učiniti za te ljude. Rođen sam također u tim krajevima. Uskoro se, za koji mjesec, vraćam u Domovinu, odlazim u mirovinu i imat ću dosta slobodnog vremena pa ću moći nešto i učiniti”.