StoryEditor
ZagoraANALIZA TONIJA PAŠTARA

Kako su sve sinjske vlasti dosad više uništavale nego unaprjeđivale centar Cetinske krajine: ovo je 11 neuralgičnih točaka u alkarskom gradu

29. travnja 2021. - 17:07
Paun Paunović/Cropix

Zahvaljujući lokalnoj vlasti, alkarski grad dulje od desetljeća uspješno nazaduje u razvoju. Posljednjih godina izvršna vlast na tom putu ne samo da nije pribavljala novac sa strane, poput drugih, nego nisu uspijevali potrošiti ni novac kojim gradsku blagajnu pune porezni obveznici.

Vadit će se na projekt revitalizacije kulturne baštine "Sinj u sridu" i 50-ak milijuna EU-ovih kuna, ali to je kap u moru od onoga što se moglo i moralo.

1. Aglomeracija

Još od 2012. godine u Sinju licitiraju s projektom odvodnje i vodoopskrbe, znanom kao Aglomeracija Sinj. Iako su im, s razine državne vlasti, za projekt odobrena 302 milijuna kuna, ni o tome se nisu znali racionalno skrbiti pa su – dok drugi već dugo uspješno troše novac iz istih izvora – zbog "lako ćemo" i "pusti vodu niz livadu" dopustili povećanje procijenjene vrijednosti za više od 50 posto i doveli cijeli projekt u pitanje.

2. Brza cesta

Koliko god je cesta Sinj – Split usko grlo, a njezina dionica Sinj – Križice u špicama preopterećena do pucanja, ova je cesta pupčana vrpca alkarskoga grada. Nastavak gradnje brze ceste od Križica prema Sinju stari je, davno artikuliran i neupitno opravdan projekt. To tijekom protekle četiri godine nije, čini se, znala jedino sinjska gradska vlast, a gluhi su i na razini županije i države. Valjda čekaju da se Sinj isprazni od mladosti, poput ostalih gradova u Dalmatinskoj zagori.

3. Obilaznica Sinja

Još je Vlada Ivice Račana, prije nego što je sve karte stavila na gradnju Dalmatine, odlučila graditi cestovnu obilaznicu Sinja od Kukuzovca preko Radošića do ponovnog spoja na DC-1 u Suhaču. Tadašnja sinjska vlast odbila je Račanovu ponudu inzistirajući na trasi koja bi od Radošića nastavila obilaziti Lučane i Hrvace i ponovno se spojila na DC-1 u Satriću. Umjesto ponuđene obilaznice, u alkarskom gradu od tada su uspješno "izgradili" svakodnevne prometne gužve. Po najnovijem, radi se na prometnom rješenju da Otočani na putu prema Splitu izbjegnu gužvu kroz Sinj, ali po toj varijanti raskrižje s DC-1 formiraju u dvorištu osnovne škole i dječjeg vrtića u Brnazama.

image
Paun Paunović/Cropix

4. Kružni tok uspješan usporivač prometa

Prometnim gužvama u Sinju veliki je doprinos dalo gradsko čelništvo u suradnji s Hrvatskim cestama i njihovim "točkastim" zahvatima. Najefikasnije su usporili promet prije pet godina izgrađenim kružnim tokom koji ima po tri ulaza i izlaza, ali na svakome od njih i označeni pješački prijelaz. Pa čim pješak stupi na zebru, a dnevno preko tih zebri prijeđe na tisuće pješaka, automobili staju, stvaraju se kolone... Pothodnik, nathodnik, semafor za pješake..., e toga se ni u Sinju ni u Hrvatskim cestama još nisu dosjetili.

5. (Ne)približavanje Sinja rijeci Cetini

Još za načelnikovanja Vice Buljana, prije više od pola stoljeća, razmatrala se ideja skretanja korita rijeke Cetine do alkarskoga grada. Od te ideje sigurno ni ubuduće neće biti ništa, ali to ne znači da se Sinj ne može približiti Cetini, gradnjom šetnice i biciklističke staze uz ulicu Put Piketa i dalje uz cestu do mosta na Kerepu. Ovo bi, na obostranu korist, trebao biti zajednički projekt Sinjana i Otočana, a u čijem bi ostvarenju najmanji problem bio osigurati potreban novac.

6. Gospodarski promašaj s GZK Kukuzovac

Gospodarska zona Kukuzovac do sada je među najuspješnijim gradskim promašajima. U njezino komunalno opremanje uloženo je više od 70 milijuna kuna, parcele su uglavnom rasprodane po povlaštenim cijenama, na njima nisu izgrađene obećavane tvornice niti su otvorena očekivana radna mjesta. Ali zato se porezni novac Sinjana i dalje svake godine ulijeva u taj projekt, koji sigurno nije jalov zbog svojeg potencijala, nego primarno zbog nesposobnosti odgovornih.

7. Nepotrebni poslovni centar

Dok su druga dva grada u dolini Cetine, Trilj i Vrlika, u svojim radnim zonama Čaporice i Kosore izgradili poslovne centre s prostorima namijenjenima poduzetničkim inkubatorima, Sinjani nisu smatrali potrebnim ponuđenim novcem EU-a izgraditi takvo što na Kukuzovcu. Dok su Triljani izgradili poslovni centar od 4000 kvadrata, a Vrličani više od 2000, u Sinju su ocijenili da bi njima bilo dostatno oko 500 kvadrata, pa su za tu namjenu naumili adaptirati nekadašnju staru vojnu kamenu zgradu na Štaliji. Na sreću, neuspješno, a hoće li na Kukuzovcu u budućnosti niknuti zgrada poslovnog centra, pokazat će vrijeme.

8. Poljoprivreda

U Sinju se samo deklarativno, u svim dokumentima, poljoprivreda navodi kao razvojni i gospodarski potencijal. U stvarnosti gradska vlast u kontinuitetu poljoprivrednicima podmeće nogu na svakom koraku. Pa su propisi prostornih planova takvi da se staja za stoku ne može legalno graditi gotovo nigdje. O gradskoj poljoprivrednoj politici najbolje svjedoče makadamski poljski putovi, za koje se u proračunu redovito osigurava novac, ali na koje od toga novca u ovoj godini u izlokane rupe nije nasuta ni jedna lopata jalovine ili šljunka.

9. Nova zgrada osnovne škole

Još od 1995. godine, kad je franjevcima formalno vraćena zgrada Gimnazije uz alkarsko trkalište, koju su im oduzele komunističke vlasti, Grad i država govore o izgradnji nove zgrade OŠ fra Pavla Vučkovića. Priča ne prestaje, ali po dosad važećoj "sinjskoj formuli", sigurno nikada neće biti ostvarena. Jer dok drugi, na primjer susjedi u Solinu, školu istih gabarita i za veći broj učenika grade za 40 milijuna kuna, Sinjani su napravili projekt čija bi izvedba bila tri puta skuplja. Da je to radio svojevremeni šaman iz općine Plaško koji je koristio pripravke od bunike, bilo bi previše.

image
Jakov Prkić/Cropix

10. Neizgrađeni vrtić

Iako, uz gradski, izdašno financira jedan privatni dječji vrtić, a osigurava i potporu jedinom vjerskom vrtiću, Sinj oskudijeva u kvalitetnom prostoru za skrb o djeci predškolskog i naročito jasličkog uzrasta. Kad se prije nekoliko godina za gradnju novih vrtića u Hrvatskoj dijelio nepovratni novac poljoprivrednog fonda EU-a, koji nisu dobili samo nezainteresirani, Sinjani se nisu prijavili uz obrazloženje da naselje Sinj ima više od propisanih 5000 stanovnika. Zaboravili su da imaju još 13 gradskih naselja, uključujući dva prigradska i najnaseljenija, Brnaze i Glavice, koji su zadovoljavali i taj uvjet. U kojima bi novi dječji vrtić izgrađen novcem EU-a sigurno bio bolje rješenje od odabranog nikakvog.

11. Novo groblje ili zabrana umiranja

Točke poput prethodnih mogle bi se nizati unedogled. Završit ćemo s posljednjim počivalištima Sinjana. Groblje sv. Frane u Sinju nema prostora za širenje. Ista je stvar i s Grobljem sv. Nikole u Brnazama. O potrebi izgradnje novoga gradskog groblja, koje je zacrtano i prostornoplanskim dokumentima, govori se desetljećima. Nije daleko vrijeme kad se preminuli Sinjani i doslovno neće imati gdje pokopati. Ostaje nada da će novo gradsko čelništvo u rješavanju tog problema biti uspješnije od svojih prethodnika. Alternativa tomu je zabraniti Sinjanima da umiru.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
01. svibanj 2021 17:08