Uz Imotski i Imoćane vezuju se raznorazne šale – neke su i neumjesne – a nama se iz tog šarenog buketa svidjela ona koju je svojedobno javno izrekao glazbenik Ante Cash, jedan od brojnih darovitih izdanaka dične krajine. Pa kaže: "Sunce zalazi, Imotski se snalazi." Ma što to značilo...
Kako se, pak, Imoćani snalaze s toponimima, znaju li po čemu su njihov grad i imotski kraj nazvani, otišli smo provjeriti na lice mjesta. Kao i dosad, bez prethodne najave i pripreme sugovornika, "na prepad" smo lovili ljude koje smo zatekli na ulici, jer jedino tako možemo realno, na nasumičnom uzorku, sondirati lingvističko/povijesno (ne)znanje. Sondirali smo ovaj put bogme – svašta. Samo nastavite čitati, zabavno je!
Radnim danom, čak i po studeni, ali na zubatom suncu, središte Tinova grada živo je; reklo bi se – špica. Na njoj zatječemo i jednog od najčuvenijih Imoćana, pa možda nakon Tina Ujevića – rođenog u Vrgorcu, ali ga i Imoćani svojataju jer je dio života proveo u tom gradu – najpopularnijih, k tomu živućih legendi: Nedjeljka Babića Gangstera!
Vazda opremljen kartotekom s popisom samaca željnih promjene bračnog statusa, onako po starinski, krstari ljubavno-bračni posrednik Gangster štekatom. Ćakula s ljudima, možda nekome upravo spašava samački život! Prilazimo obzirno, ipak je ljubav važnija od tamo nekih toponima. A Gangsteru drago što nas vidi, iznenađen je, zatečen – ali vrag se brzo snalazi.
– O, dobar dan, šta, toponimi? Imotski? Hm – češe se Gangster po glavi, prethodno skida šešir. Uvijek je odjeven spremno za medije, ma odmah bi mogao u kakav spot uletjeti na brzinu.
– Ne bi zna za Imotski, ipak san ja iz Runovića – đavolski namigne ispod crnih očala. – A Runovići, e to je od rimskog gradića Rus – Nove nastalo. Je, je sto posto. Tamo ja živin, a na dnevnoj bazi dođen ovde u Imotski, i u Split isto dođen često poslom – informira nas najčuveniji ljubavni posrednik u Hrvatskoj.
Mota tko ima
Dakako, odmah nas želi upoznati s prijateljima, ali i s poslovnim suradnicima; štekat kafića u centru grada Imotskoga ih je prepun. Svi piju kavice u društvu dvojice velikana, kipa Tina Ujevića i živog živcatog Gangstera. Prilazimo naočitom muškarcu srednjih godina, sportski, ali i "fensi" odjevenom; ma, izgleda kao da je iz srca Barcelone ili neke druge svjetske metropole direkt teleportiran na imotsku šetnicu preko puta samoposluge "Lekina kuća"! Kad ono, fetivi.
Samouvjereno nas poučava:
– Riječ, to jest naziv Imotski dolazi od dvije riječi: "Imućan mota". Ili "mota tko ima". Šta mota? Pa može motat svašta: žensku, škiju, travu ili nešto žešće. I poslovnog partnera se može (s)motat. Kovanica ima šire značenje – političkim tonom govori Vedran Raos, ugledni imotski fotograf i snimatelj, te izravni potomak protagonista iz "Prosjaka i sinova".
– Je, taj sam ja – potvrđuje Raos dok nam Gangster šapće:
– Raos snima svadbe i muzičke spotove. On je snimija moj spot za pismu "Nazdravimo noćas, prijatelji". Ludilo – miga Gagster.
Prema nama, privučen škljocanjem fotoaparata profesionalca Joška Šupića i gungulom koju smo izazvali na štekatu, trči muškarac duže kose, želi nešto važno reći.
– Napiši da san od Gangstera dobija zahvalnicu za najboljeg neženju – zadihano će Frenky (da, piše se baš tako, s ipsilonom na kraju) Skako.
Zahvalnicu?
– Aj bogati, nema veze sad tačno šta. Evo papir da san rastavljen – vadi Frenky list na kojemu letimično lovimo riječ "Fina". Hm.
– Dobro, đavla je ovo taj papir, da bar je. Ali nema veze, šta vas ustvari interesira? – sjeti se upitati Frenky Skako. Skoro kao Frank Sinatra, primjećujemo mi.
– Ćaća mu je iz Amerike, eno tu ga je u prolazu napravija. A prolaz se zove Ligutića ćoša. Eno ga tamo – pokazuje đavliji Raos prstom.
– Aj ne seri, s oproštenjem – ispričava nam se Skako. – Ne slušajte budalu, živija san u Njemačkoj. Za Imotski van mogu reć da su u njemu ostali samo oni šta nisu uspili ništa napravit u životu; ovi šta jesu su otišli vanka, ili bar u Split i Zagreb. Ali opet, Imotski nikad nije bija jači. Sve je više mladog poduzetništva, ono baš mladi poduzimaju biznis. Tribate doć kad je Dan grada – pričljiv je Frenky.
– Dobar je Frenky, ima informatičku firmu. Tamo mu je kancelarija, blizu. Super momak – skreće Gangster pozornost na ono bitno.
Dopunjava ga dežurni zafrkant Raos.
– On popravlja kompjuterske sustave. Reklamni slogan mu je "Ako vam se ne diže, zovite Frenkija" – upućeno će Raos.
Momci iz Rakitna
Gangster nas želi upoznati s još jednim slavnim žiteljem Imotske krajine, manje zbori o toponimu – onome zbog čega smo došli – a više o vrlinama Ivice Draguna, zvanog Lepe noge.
– Čekaj, nemoj "lepe", ne triba tako. Reci po naški – jezično ga ispravlja Dragun. Sviđa nam se što je opet o jeziku riječ. Ponadamo se da voda ide na naš mlin, ali Gangster se ne da.
– Najveći šarmer Imotske krajine, inače iz Lokvičića, imućan, njemačka penzija, bivši nogometaš, gradi kuću na četri kata na Visokoj, a vidi ga! Kad je on s nami, ne triba nam zvat pojačanje iz Rakitna – nabraja Gangster, a nama upitnik poviše glave.
– Momci iz Rakitna su, nako, jaki. Mogu. Kad žena ima malo veće potrebe, onda je Rakitno rješenje. Znaš da puno žena, šta bi se reklo, "miri priko leđa" – sad se uozbiljio Gangster.
Obraćamo se Dragunu, skromnom momku od pedesetak, nekoć slavnom sportašu koji je bio kapetan Slavenu Biliću, a njegovi u društvu vele da je bio jedan od najboljih nogometaša u povijesti Imotske krajine, uz bok veličinama poput Ike Buljana ili Ivana Gudelja. Bravo! Još ako znade značenje toponima Imotski...
– Pa, to bi moglo imat veze sa skijanjem. "Imot" plus "ski", eto rješenja – smijulji se Dragun. Domeće:
– Imotski vam inače zovu i Stobreč na moru. Ne znam točno zašto, ali nije loše, ha? – namiguje simpatični Dragun, mladi sportski umirovljenik.
– Šalu na stranu, Imotski je pun ljudi darovitih, koji imaju duha: pjesnici, slikari, glazbenici ovde rastu ka gljive – opet se u priču uključuje Vedran Raos.
– Evo i neki koji izgledaju obični ljudi, ka naš stari čistač ulica Ivica Olujić, ustvari nisu obični. Ajde, Ivica, zapivaj – zove Raos prolaznika. Čovjek se zaustavlja, pjeva "Nije htjela" od Indexa. Ma koga više briga za toponime!
Tin mrko gleda
– Po danu sam čistač, može i škovacin, navečer tonac i defist u bendovima. Najprije u "Expressu", a onda u "Tajnoj vezi" koja je nastala iz prvog benda. Doduše, zadnjih par godina nisam nigdi – govori Olujić.
Pitamo ga što je to "defist".
– Sviran def, bogati – Olujić će.
Jesu Imoćani duhoviti, snalažljivi i za mnogošto daroviti, no zbog čega se Imotski baš tako zove, ne znaju. Spas u zadnji čas donosi mladi intelektualac, profesor hrvatskog jezika Marko Ćosić (27), sin našeg poznatog novinara Brace. Evo jaganjca Božjeg, evo onoga koji zna!
– Konstantin Porfirogenet starohrvatsku župu Emota, čini mi se, u osmom stoljeću. Pisalo se Emotha. Ispričavam se na površnom znanju, malo ste me zatekli – čak je profesoru Ćosiću malo neugodno. Pod rukom mu je "Testament" Vanče Kljakovića.
– Vježbam ovaj komad s imotskim glumcima amaterima. Vjerujem da ćemo imati praizvedbu ovoga ljeta – najavljuje Marko Ćosić, teleportirajući priču o toponimima iz Imotskog u neku drugu dimenziju. Valjat će i o tome prozboriti neki drugi put, razmišljamo mi dok šećemo imotskim ulicama, a Tin kanda mrko gleda, ljut što građani slabo o jeziku znaju...