Vremena su takva da je čovjeku lakše izreći deset pokuda nego jednu pohvalu. A zdravstveni sustav je adresa po kojoj je najlakše opaliti s malom vjerojatnošću da ćete promašiti.
Ipak ima ljudi koji drugačije doživljavaju zdravstveni sustav i djelatnike. Jedna čitateljica iz Ciste Provo javila nam se mailom da podijeli svoje oduševljenje zdravstvenim djelatnicima iz Šestanovca.
Njeno pismo prenosimo u cijelosti:
"Zovem se Marija Madunić i iz Ciste Provo sam. Udaljena sam od Šestanovca 10 km po užasnoj cesti. Brat mi je bio Ante i preminuo je nažalost prije 40 dana.
Što se tiče pružanja zdravstvenih usluga mome bratu, jer je bio izuzetno težak bolesnik, imam sve pohvale za Hitnu pomoć Šestanovac, Sanitet Šestanovac, doktoricu Sandru Ribić Bućan, njegu u kući Dijanu Aračić, sanitet Imotski i Split kada bi išli do Zagreba. Posebna zahvala Hitnoj Šestanovac koji su uvijek, ama baš uvijek bila tu u rekordnom roku. Kad su ga reanimirali doktor Luetić, sestra Antonija i vozač Mate, kao lavovi su se borili za svaki sekundu života moga brata. Izuzetna hvala i poštovanje. Svaki put bi bio profesionalno obrađen i pregledan uz riječi ohrabrenja, savjete i podršku. Svaki put kada bih nazvala uvijek bih dobila objašnjenje i savjete.
‘Mladi ljudi ogromnih duša i još ogromnijeg srca‘
Dan kada je moj brat umro smrt je konstatirala liječnica Leskur, sestra Brigita i vozač koji su sa toliko pažnje, nježnosti, poštovanja, pijeteta zagrnuli majicu da mu stave elektrode da vide EKG koji je bio ravna crta. Toliko pažnje i nježnosti iskazano. Moj brat je uz multiplu sklerozu bolovao od metastatskog karcinoma i bio nepokretan. Puno ljudi ima kojima treba skinuti kapu, ali Hitna pomoć Šestanovac i Sanitet Šestanovac su odradili vrhunski posao prema mome bratu. To su mladi ljudi ogromnih duša i još ogromnijeg srca. Bore se kao lavovi za svaku minutu nečijeg života.
Sanitet Imotski ima prekrasne ljude i sestru Ankicu Dropulić.
Split ima savršenog dispečera na telefonu hitne koji zaista uspije to pokriti.
Pohvala timovima Šestanovac doktorima Luetić, Leskur, Božinović Kuduz, Mustapić, sestrama Antoniji, Brigi, Kseniji i onoj kojoj ime ne znam,a vozači su za pohvalu.
Ovo pišem iz vlastitog iskustva. Godinama su mi bili tu i pomagali. I uvijek je bila rečenica: Samo zovi čim nešto vidiš, zato smo tu. Ne boj se. Zovi. Hvala za psihičku pomoć i podršku.
Brzi, stručni i s puno duše. Njima mogu zahvaliti vrijeme s bratom.
Zaslužili su ogromne plaće, a ne kritike i nekakva iživljavanja.
Zahvalna sestra Marija, napisala je ona bez zadrške o liječnicima i medicinskim sestrama.
