U sjeni dnevno-političkih afera (barem u njima ne oskudijevamo), pomalo je ispod radara prošlo prvo čitanje novog Zakona o otocima u Hrvatskom saboru.
A to ljuti same otočane, jer smatraju da se životu na otocima treba pokloniti daleko više pozornosti, pošto su oni prvi osjetili i trend depopulacije Hrvatske, da ne spominjemo sve ostale tegobe života na otocima u "neturističkom", dakle, većem dijelu godine. Evo, i Jadrolinija je, uostalom, najavila povratak na zimski red plovidbe, što znači skoro reduciranje veza s kopnom, i povratak u "realnost", što za mnoge škoje zapravo znači popriličnu izolaciju, barem dok opet dovoljno ne ugrije da more privuče interes kontinenta (naravno, zbog kupanja, što bi drugo bilo posrijedi) i, naravno, turista...
Ivanu Marković, prvu ženu Supetra na Braču, inače SDP-ovku, ljuti i kad ispod radara javnosti prođu ovakve stvari, koje možda bolje nego išta drugo ilustriraju odnos središnje vlasti prema "tamo nekim otocima". "U Programu razvoja otoka 2017. godine odobreno je sufinanciranje 43 projekta, u ukupnom iznosu od 19 milijuna kuna. A pazite sad ovo: Središnji državni ured za nabavu u 2017. kupio je 10.800 mobitela ukupne vrijednosti 65,3 milijuna kuna te je ovih dana objavio javno nadmetanje za nabavu 289 vozila ukupne procijenjene vrijednosti 40,34 milijuna kuna."
Sve dok je tako, nikakav poseban zakon neće tako lako promijeniti status otoka.
I zato naša sugovornica drži da se s novim tekstom Zakona o otocima – kasni. "Mislim da kasnimo jer Zakon o otocima imamo od 1999., star je gotovo 20 godina, što nas dovodi do zaključka da su veći dijelovi njegovih odredbi zastarjeli i neprimjenjivi na današnju otočnu stvarnost. Već smo trebali donijeti novi zakon. Na koncu, postojeći zakon se ionako većim dijelom nije niti provodio!", upozorit će Marković.
Kako do bolnice
"Novi zakon trebao je već prije jasno definirati sve specifičnosti s kojima se otoci suočavaju. Kasnimo pogotovo s obzirom na raspodjelu EU sredstava, gdje smo stavljeni u nepravedan položaj u odnosu na jedinice lokalne samouprave na kopnu", ističe jedan od suštinskih problema otoka u novim okolnostima naša sugovornica. Pa pojašnjava:
"Posebno je velika nepravda učinjena gradovima i općinama na otocima koji su poreznom reformom iz 2018. izgubili sredstva za kapitalne investicije i svrstani su u najveće kategorije razvijenosti te su tako izgubili pristup EU fondovima. Evo, recimo, da ne mislite da gledam samo Brač – otok Lastovo, svrstan je u sedmu od osam kategorija razvijenosti. A do njega se putuje gotovo pet sati! Što dalje reći?! Dakle, mi na otocima, s jedne strane, moramo odgovoriti sve većim zahtjevima turizma i sve većeg broja gostiju (kvalitetna infrastruktura, prometnice i sl.), a s druge strane radimo projektnu dokumentaciju koju nemamo gdje aplicirati niti imamo sredstva za izgradnju iste. Konkretno, na primjeru Grada Supetra, to znači da smo svrstani u najveću kategoriju razvijenosti, oduzeta su nam, dakle, sredstva za kapitalne investicije, dok s druge strane imamo veliki nerazmjer između zimskih i ljetnih potreba".
Gradonačelnica Supetra naglašava kako nije lako s jedne strane razvijati infrastrukturu koja bi trebala udovoljiti rastućim potrebama turizma, dok su s druge strane svrstani u visoke kategorije razvijenosti, bez uvažavanja otočnog kriterija. To drži očitim ignoriranjem specifičnih potreba otoka i otočana. Evo i primjera:
"Na nedavnu mjeru 7.4.1. za izgradnju infrastrukture i vrtiće, od 100 projekta koji su prošli niti jedan nije s otoka. Što više kazati", ističe Marković.
Potrebe otočana se, kaže, dobro znaju.
"Puno se toga mora napraviti za otoke, a prvo je osiguravanje kvalitetne povezanosti, osiguravanje hitnog medicinskog prijevoza brodom. Otok Brač imao je problem s koncesijom za prijevoz pacijenata na 'medicinskoj liniji' do Splita, dugoj 11 nautičkih milja.
Dugogodišnji koncesionar odustao je od angažmana, a na ponovljeni natječaj nitko se nije javio. Koliko sam upoznata, trenutno se našlo privremeno rješenje, za koje se nadam da će postati stalno. Što se tiče zračnog prijevoza, Grad Supetar ishodio je potrebnu dokumentaciju za izgradnju nužnog heliodroma na Braču i tu očekujemo pomoć države i Županije u narednom proračunu za 2019. godinu. Jedino dobrim i hitnim medicinskim prijevozom, i morem i zrakom, možemo unijeti sigurnost u živote naših sugrađana na otoku", kaže gradonačelnica.
"Otocima je neophodno osigurati dovoljnu količinu vode, kao i osiguravanje ravnoteže u komunalnoj infrastrukturi i hladnom pogonu koji treba zadovoljiti potrebe zimskog i ljetnog života. Vjerujem da će novi Zakon uistinu pomoći da se otoci razvijaju i da se osigura ravnomjeran razvoj škoja i ostanak ljudi na njima. Znate, da bi se upoznao život na otoku i svi problemi s kojima se bore njegovi stanovnici, nije dovoljno doći mjesec ili tjedan dana usred sezone, potrebno je živjeti s tim problemima i izazovima tijekom cijele godine.
Nadam se da su tvorci ovoga zakona to uzeli u obzir!", kaže gradonačelnica Supetra. Prioriteti u ovoj borbi za o(p)stanak se, kaže, dobro znaju: povezanost s kopnom, demografski programi, gospodarstveni razvoj lokalne samouprave, tj. dobra strategija razvoja grada koja se na primjeru Supetra pokazala kao dobitna kombinacija za naseljavanje ljudi na otok. Naime, istaknut će Marković, "za razliku od ostatka Hrvatske, Brač, a posebno grad Supetar, bilježe pozitivne demografske trendove i doseljavanje stanovnika".
Natalitetni boom Supetra
"Broj upisane djece u školu iz godine u godinu se povećava te je veći nego u nekim splitskim školama. Međutim, tu nastaju problemi. Jer, da bi osigurali upis sve djece potrebna je i suradnja države. Djeca se moraju upisati u školu, a ova u Supetru stara je više od stotinu godina. Čitav taj problem je prebačen na jedinice lokalne samouprave, iako one nisu osnivači škola. Za novi projekt, trebali bismo izraditi dokumentaciju, srediti zemljište, a to su prevelika sredstva za male jedinice lokalne samouprave. I tu dolazimo do apsurda, u situacijama kada se bilježi demografski rast kojem svi toliko težimo, djeci ne možemo osigurati upis i uvjete kakve imaju djeca na kopnu."
Supetar se sam pobrinuo za svoj natalitetni program.
"Nismo dobili baš neku pomoć od države. I zato mogu reći da su ulaganja u otoke, pogotovo u mlade na otocima, nedovoljna!", kazat će Marković. "Sve što smo napravili u Supetru, primjerice projekt "Sritna dica – sritan grad", sami smo napravili, bez pomoći države. Uostalom, mi smo iznimka – otočne škole generalno bilježe veliki pad broja učenika", primijetit će naša sugovornica.
"Tako je u školskoj godini 2015./'16. upisano 377 učenika, prošle godine 410, a ove godine 425. Imamo više učenika nego neke splitske osnovne škole! Iduće školske godine najvjerojatnije ćemo premašiti brojku od 500 učenika jer su predviđanja da ćemo upisati čak 54 prvašića (ove ih je godine 31), i to samo u matičnoj školi u Supetru! Uostalom, mi smo iznimka – otočne škole generalno bilježe veliki pad broja učenika", kaže gradonačelnica Marković. Znamo da u, čak, 117 hrvatskih škola ove godine nije upisan ni jedan prvašić, među kojima su i škole na otocima, na primjer u Zadarskoj županiji – Veli Iž i na Silbi."
Primjećuje se i da se na razini status otoka mijenja, ali i da se taj trend kod nas slabo prati.
"Jedan od temelja politike Europske unije je kohezijska politika. Posljednjih nekoliko godina znatno se intenzivirala
razvojna europska politika prema otocima, što je 2015. godine rezultiralo donošenjem Rezolucije Europskog parlamenta o posebnoj situaciji otoka. Prijeko je potrebno da i mi, kao država s više od 1200 otoka, uhvatimo korak i prilagodimo zakonske regulative novim razvojnim potrebama."
Otud i velika očekivanja od novog zakona. Naša sugovornica ga je proučila: "Zakon o otocima općenito je kompleksan jer pokriva specifičan geografski dio i multisektorski zadire u gotovo sve pravce otočnog života i razvoja. Zakon svojim djelokrugom pokriva rad gotovo svih ministarstava, što mu otežava konkretnu provedbu. Mišljenja smo da će biti potrebno uložiti dodatne napore u koordinaciju svih nadležnih tijela, kako horizontalno tako i vertikalno, da bi se uzele u obzir stvarne potrebe lokalne otočne zajednice".
Poboljšanja u zakonu
Marković kaže kako "novi zakon donosi niz poboljšanja, u njega su od ljeta 2016., otkako se radi na njemu, uvrštene odredbe Deklaracije pametnih otoka kako bi se osigurao održivi razvoj i energetska tranzicija otočnih zajednica".
No, papir je jedno, život obično nešto drugo. "Postavlja se pitanje kako će se ovaj zakon provoditi jer je deklaratoran, i propisuje hrpu pravilnika koji bi se trebali donijeti. Niz je novina koje treba definirati pravilnicima", upozorava Marković.
Hvali neke novine u zakonu, kao što je, primjerice, predviđeno ustrojavanje otočnih urbanih područja koja se odnose na jedinice lokalne samouprave koje imaju status grada s ciljem učinkovitijeg planiranja i provedbe otočnih politika.
"Govorimo o gradovima na otocima koji prema posljednjem popisu imaju više od 3000 stanovnika, ali u svoj plan razvoja mogu uključiti i ostale lokalne jedinice na otoku kako bi se razvoj otoka sagledavao u cjelini. Tu je i uvođenje otočnih razvojnih pokazatelja, čime se želi korigirati opći indeks razvijenosti koji ne prepoznaje otoke sa specifičnim upravnim položajem, odnosno one otoke koji su mjesni odbori u sastavu gradova i općina na kopnu ili u sastavu drugih otočnih jedinica lokalne samouprave. Svi gospodarstvenici na otocima bez pitke vode će novim Zakonom dobiti pravo na isporuku subvencionirane pitke vode… Zakonom se definira i nova programsko planska dokumentacija, odnosno novi nacionalni plan razvoja otoka te pojedinačni planovi razvoja otoka s ciljem sagledavanja njihova razvoja u cjelini..."
Valja istaknuti i, recimo, uvođenje otočnih koordinatora te mogućnost novih radnih mjesta za otočane koji će raditi na organiziranju, pokretanju i koordiniranju planova i projekata važnih za održivi razvoj otoka, a oni bi trebali osigurati horizontalnu ('bottom up') komunikaciju sa svim dionicima; zatim predviđa se uvođenje otočnih prioritetnih područja kako bi se osiguralo učinkovito planiranje i provedba, s ciljem fizičkog i gospodarskog razvoja te društveno socijalne regeneracije nerazvijenih i manje razvijenih otoka. Krajnji cilj je osigurati europska sredstva u novoj financijskoj perspektivi...
U otočno vijeće ući će članovi razvojnih dionika, uključujući predstavnike civilnog društva i druge stručnjake za otočnu tematiku...
Još samo da tako bude i u praksi, tj. da novi zakon ne (p)ostane mrtvo slovo na papiru, pardon ekranu.
Brač kao uzor
Kako surađujete s ostalim otočnim čelnicima, ima li suradnje oko zajedničkih problema, interesa ili projekata i s drugim otocima, unatoč standardno lošim međuotočnim vezama?
– Što se tiče suradnje čelnika na otoku Braču, mogu samo pohvalno govoriti. Bilo bi dobro da se i na razini države ponašaju kao mi na Braču. Evo, baš prošli tjedan imali smo koordinaciju gradonačelnice i načelnika na kojoj smo razgovarali o brojnim zajedničkim problemima od Vodovoda, otpada, projekta žičare na Vidovoj gori...
Na razini Brača, već treću godinu zaredom provodimo projekt "Zeleni Brač" – educiramo stanovništvo o važnosti razvrstavanja otpada. Projekt smo zajednički aplicirali i dobili sredstva od Fonda za zaštitu okoliša. Zatim, općepoznat je i naš projekt izgradnje zajedničkog vatrogasnog doma između Grada Supetra te općina Postira, Nerežišća i Sutivan.
Naše četiri jedinice lokalne samouprave napravile su zajednički plan zaštite od požara te aplicirale na projekt izgradnje vatrogasnog doma "težak" 18 milijuna kuna na fond ruralnog razvoja. Europska je to mjera koju smo zajednički izlobirali samo na temelju ideje zajedništva i suradnje između četiri lokalne samouprave, a DVD Supetar je sada naš zajednički DVD.
S nestrpljenjem očekujemo rezultate natječaja za ovaj projekt koji će dignuti nivo zaštite od požara na cijelom otoku Braču. Ovo je primjer kako zajedništvo može premostiti neke prepreke koje su administrativno onemogućile lokalne jedinice da dođu do europskog novca. Ali za to treba zajedništvo i suradnja.
Odgovorno tvrdim da je na Braču među kolegama itekako ima! Također, mogu istaknuti i suradnju među otocima, dijelimo slične, ako ne i iste probleme, međutim, ipak je ona slabija prvenstveno radi, kako ste sami rekli, međuotočne povezanosti.
Bez vode nema ni investicija!
Na što vam se najviše žale otočni poduzetnici?
– Puno je specifičnih problema s kojima se suočavaju naši poduzetnici i obrtnici. Prvenstveno je to nedovoljna povezanost gospodarstva i obrazovanog sektora, nedostatak pojedinih stručnih profila, nedostatak kapaciteta infrastrukture širokopojasnog interneta, skuplje cijene materijala i sirovina, izvođači koji dolaze često nude više cijene nego su one na kopnu.
Zatim, tu je najvažnije – problem vode na otocima. Konkretno, otok Brač, ali i cijeli vodoopskrbni sustav Omiš – Brač – Hvar – Šolta – Vis, postao je ograničavajući faktor razvoja i mogućih investicija zbog svojih ograničavajućih kapaciteta. Pa o kojem ćemo razvoju govoriti kad nemamo osnovnu pretpostavku – vodu? Nadam se da će vidljivi pomaci biti već na najavljenoj sjednici Vlade koja će se održati u listopadu, u Hvaru, gdje bi ovaj problem trebao biti primarno pitanje!