Tragom navoda da je indijskog državljanina ugostitelj iz Kaštela spasio od ropstva, nahranio ga, dao mu pristojan smještaj i čak mu donirao neki novac da pošalje svojoj obitelji koja ovisi o njegovim prihodima, zaputili smo se u potragu.
Raspitujući se, ušli smo čovjeku u trag te uvidjeli da stvar nije bila baš tako dramatična – nije riječ o prisilnom oduzimanju slobode i izrabljivanju, što bi odgovaralo definiciji ropstva.
No, višemjesečni rad bez plaće nije daleko od toga, pogotovo u svjetlu činjenice da je riječ o osobi koja se nalazi gotovo 6000 kilometara daleko od svojeg doma, ni u snovima ne može namaknuti novac za avionsku kartu, k tomu i loše barata engleskim, a hrvatski, naravno, ne zna, osim nekoliko psovki koje su ga naučili na baušteli.