StoryEditor
Obalane pita za plaću

Daria ima doktorat, dva magisterija i govori sedam jezika: Ne trebaju mi New York, Pariz i Kyoto, samo želim raditi u svojoj Dalmaciji. Ako me treba

8. siječnja 2021. - 16:43
Da imam dijete na fakultetu, rekla bih mu, nemoj raditi greške svoje majke!, kaže DariaIvo Ravlić/Cropix

Daria Vitasović iz Makarske jedina je u Hrvatskoj s doktoratom iz filozofije uma i kognitivne neuroznanosti, vlasnica je dvaju magisterija, predaje na dva ekonomska fakulteta, govori pet stranih jezika te dva "mrtva", latinski i grčki, u akademskom svijetu kroz sedam godina živjela je na tri kontinenta, a protekle je godine odbila postdoktorat u Kyotu u Japanu kako bi se, zbog ljubavi i kako sama kaže, posloženih prioriteta, vratila u domovinu.

Daria s partnerom živi u Drveniku već godinu dana i godinu je dana u potrazi za poslom, te se stavila na raspolaganje gradonačelniku Juri Brkanu i predsjedniku Gradskog vijeća dr. Marku Ožiću Bebeku, ponudivši svoje znanje i vrijeme pro bono. Kaže da joj se nitko nikad nije javio.

Javila se i na posljednji natječaj koji je raspisao Grad Makarska, a za radno mjesto višeg stručnog suradnika u Odjelu za društvene djelatnosti, kojom prilikom je s nama željela podijeliti svoje, kako sama kaže, negativno iskustvo. Vitasović nije zadovoljila uvjete.

Sve promijeniti

- Prije svega, ne kažem uopće da sam ja najbolja osoba za taj posao. Meni je drago da posao dobije mlada osoba, već to je dobra stvar. No problem leži u nečem drugom. Ispada da je javna tajna u gradu tko će se tu zaposliti, što će pokazati vrijeme je li bilo točno. Mene osobno su odbili jer nisam ekonomske struke, što je propisano natječajem. Priznajem, nisam, ali imam dva magisterija i doktorat, iako osobno mislim da to nije presudno za ured za kulturu.

Po mom mišljenju bi bilo logičnije da se traži netko tko je arheolog, akademski slikar ili kipar, netko tko ima senzibilitet za kulturu i društvene djelatnosti, a drugo, ja sam gost predavač na Zagrebačkoj školi ekonomije i menadžmenta te Libertas sveučilištu u Zagrebu - kaže Vitasović.

image
Ivo Ravlić/Cropix



Na pitanje što bi ona predstavila kao svoj plan da je imala priliku, odnosno što bi promijenila, odvraća: Apsolutno sve!

- Odjel za društvene djelatnosti je jedan od najneučinkovitijih odjela u Gradu Makarskoj i iza tih riječi stojim. Pogledajmo samo logo Makarskog kulturnog ljeta, a kamoli program. Ja sam veliki fan klasične glazbe, ali Makarska je s druge strane uvijek bila grad mladih ljudi, a takvih sadržaja kakve smo nekad imali više nema. Imamo Galeriju Gojak, ali ja se ne sjećam odem li više od jedan put godišnje tamo. Nije da prostora nema, nego je neiskorišten. Ne samo koncertna dvorana nego i sportska dvorana. Jedna od mojih specijalizacija je filozofija fizike vremena i prostora. Nudila sam radionice, no nitko se nije javio. Gradu i Gradskom vijeću rekla sam da sam na usluzi i da ne pitam za plaću i radno vrijeme, ali nije ih zanimalo. Nije stvar u tome da odem u Zagreb.

Najlakše je otići. Ja želim ostati tu. Ja sam dala otkaz u Japanu gdje mi je ponuđen postdoktorski istraživački rad na Sveučilištu u Kyotu. Rekla sam u lipnju kolegici "arigato, hvala, ali ja bih ostala u Hrvatskoj". Okej, meni su se prioriteti posložili i meni je jasno da ja posao na polju moje specijalizacije ne mogu raditi ne samo u Makarskoj, nego ni u Hrvatskoj, no isto tako ja moj istraživački rad mogu obavljati na bilo kojem mjestu na svijetu - objašnjava naša sugovornica.
Do sada ima tri objavljena rada, i dva u pripremi, a što se znanstvenih citata tiče, naglašava kako je još uvijek "early career researcher". Magisterije je stekla na Sveučilištu u Budimpešti i Parizu, a za doktorat veli kako istrenira čovjeka za život. Predavala je na nizu konferencija od Seula, New Yorka, Sorbonne...

Jesam se uvalila

- Sjećam se konferencije u Cunyju na Petoj aveniji, preko puta Empire State buildinga, a ja se mislim, što ova mala djevojčica iz Makarske ima za reći ovim ovdje ljudima, u što sam se uvalila - smije se Daria.
Na naš upit imaju li akademski građani iz Hrvatske, pa i šire regije jugoistočne Europe, svojevrsni kompleks unatoč kompetencijama i znanju, odvraća kako općenito postoji taj sindrom nepripadanja koji je vrlo raširen u akademskim krugovima, a manifestira se tako da ljudi smatraju kako nisu dovoljno dobri. K tome je njezina branša takva da je u njoj vrlo malo žena, pa je to dodatni element.

- Kad na to dodate činjenicu da ste vrlo mladi i da dolazite iz jugoistočne Europe, a ne iz UK ili SAD-a, te da ste katkad, jedina žena u prostoriji, onda vidite u praksi kako to izgleda. No brojke se ipak ponešto poboljšavaju, osobito kod pitanja LGBT manjina ili po pitanju rasne pripadnosti. No glede tih pitanja rijetko imamo u Hrvatskoj javne govornike ili zastupnike nego na te probleme uglavnom ukazuju nevladine udruge koje se time profesionalno bave - objašnjava Vitasović.
Daria se u domovinu vratila prošle godine, prije koronavirusa, a do trenutka kad se odlučila smiriti prošla je lijep komad svijeta.

Ne skriva da je ipak razočarana, iako bi to voljela izbjeći.

- Ne znam kako o tome pričati, a da ne zvučim razočarano. Da imam dijete na fakultetu, rekla bih mu, nemoj raditi greške svoje majke. Jer to je drugi put da ćeš se razočarati. Prvi je put bilo kad si prvi put otišao. Nisi otišao bez razočaranja, barem ja, i sad sam se vratila, drugi put sam se razočarala. Na nekoj osobnoj razini te to čini tužnim. Na koncu se čak zapitaš o svom mentalnom zdravlju, naime, pitam se jesam li ja luda kad sam bila spremna vratiti se pored nekih drugih mogućnosti - veli Daria.

Ljubav prema rodnom kraju s njom dijeli, kako ona sama kaže, nemala brojka mladih ljudi koji su također vrlo obrazovani poput nje, te su se odlučili vratiti doma. Samo u Drveniku u posljednje je vrijeme takvih četvero. Da stvar bude zanimljivija glede Darijine priče, ona je jedina u Hrvatskoj s interdisciplinarnim pristupom u strukama filozofije uma i kognitivne neuroznanosti.

- Nemojte me krivo shvatiti. Ne očekujem da netko moj povratak dočeka raširenih ruku i kažem mi, evo ti ured, radi što hoćeš. Meni je nejasno da za osobu koja je toliko uložila u svoje znanje, a ne pita pritom ni za plaću ni za radno vrijeme, baš nitko ne treba. Ne govorimo samo u poslu u Gradu, nego je bilo u drugih natječaja.

image
'Kultura nije samo centar za mlade, niti kino'
Ivo Ravlić/Cropix



Sami ste rekli da sam prekvalificirana, ali mene to ne zanima, ja sam sedam godina radila na festivalskoj produkciji kao freelancer, radila sam na glazbenim festivalima, i ako se na tom radnom mjestu očekuje trčanje po terenu i nošenje stolica, meni to nije teško, meni je ispunjavajuće biti na terenu i raditi s ljudima - objašnjava Daria koja ima višegodišnje iskustvo volontiranja u nevladinim udrugama, a što se tiče kulture, radila je i na Adventu u Zagrebu, InMusic festivalu, Terraneo festivalu, Močvari...

Nema nikakve nade

Zanima nas drži li da se kod nas, na lokalnoj razini, treba bolje komunicirati s kulturnim udrugama i uopće ljudima iz kulture i nevladinih udruga jer ljudski resursi i jesu najvažniji.

- Tako je, jer kultura nije samo centar za mlade, niti kino, niti mi se u to više da ulaziti. Jer se to očito neće nikad dogoditi. Ako mi pričamo o centru dok sam ja bila mlada, otkad sam ja bila prvi srednje, ako govorimo o kinu 20 i nešto godina, a ništa se nije promijenilo, onda nema smisla ulaziti u te teme. Imamo resurse i mogućnosti, a prije svega ljudske resurse jer se puno ljudi, po mojem saznanju, vraća.

Nažalost, odnos Grada je takav da više nitko nema nikakve nade; mene su isti ti obrazovani mladi ljudi koji su i sami u kulturi pitali zašto se uopće prijavljujem kada neću proći. To je odraz odnosa kulturnjaka prema Gradu, i recipročno, odnos Grada prema njima jer zašto bi drukčije bili tako malodušni. Grad bi se uistinu trebao zapitati kako komunicira s građanima, tko god bio na vlasti. Mene ne zanima ni HDZ ni SDP, zanima me samo tko dobro obavlja svoj posao, a taj se posao očito ne obavlja dobro - zaključuje naša sugovornica.

Član komisije morao na COVID test


Okolnosti oko natječaja željeli smo provjeriti i u samom Odjelu za društvene djelatnosti, no nismo uspjeli dobiti pročelnika Dražena Kuzmanića, kao ni zamjenika gradonačelnika Dražena Nemčića. S Kuzmanićem smo razgovarali prije nego smo imali priču Darije Vitasović koja sumnja u ispravnost natječaja, te nam je rekao kako Komisija još uvijek nije "vijećala". Dan nakon provjere znanja pitali smo ga je li poznato ime kandidata koji je imao prednost, na što nam je rekao kako još uvijek nije poznato. Također smo pitali zašto je provjera odgađana s Covidom kao obrazloženjem, te znači li to da je netko iz Komisije bio zaražen, odvratio je kako je postojala sumnja koja je otklonjena negativnim testom.

image
Ivo Ravlić/Cropix
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

08. siječanj 2021 19:38