Iza Branka Roglića je dugo životno i profesionalno iskustvo. Kao menadžer se okušao još u "onom sistemu", prošao je sve Scile i Haribde poslovanja u planskoj ekonomiji i tranzicijskoj Hrvatskoj, da bi spreman dočekao i njenu punu integraciju u gospodarske tokove Europske unije. A to znači da danas dijelimo sudbinu ostalih članica EU-a, i kad je ekonomija u pitanju. Bez obzira što se države članice Europske unije razlikuju po gospodarskoj snazi i visini životnog standarda, zbog monetarne unije, schengenskog prostora i globalizacije koja je na djelu, mnoge su nam poslovne teme i dileme zajedničke.
Gospodine Rogliću, Hrvatsku danas mori jedna "slatka briga": veliki nedostatak radne snage. Slična je situacija i u drugim članicama Europske unije. Kako u "Orbico grupi" izlazite na kraj s kadrovima ovdje i po Europi?
– Poštovani gospodine Ljubičiću, ova "slatka briga" je veliki problem u Hrvatskoj i u EU-u. Nedostatak radne snage osjeća se u svim državama. Snalazimo se na razne načine, koristimo i strane radnike, puno radimo na prepoznavanju Orbica kao dobrog poslodavca, ali ovaj problem je puno širi i ima utjecaja na cijelo društvo. Naime, ne nedostaju nam samo radnici nižih kvalifikacija, nego i liječnici i medicinske sestre…
Inflacija ipak usporava, a turistička sezona obećava. Znači li to da će Hrvatska izbjeći recesiju i nastaviti s blagim gospodarskim rastom i dogodine?
– Usporavanje inflacije očekivali smo ulaskom u eurozonu. Mi ćemo u Hrvatskoj ubuduće imati inflaciju eurozone, a to je po mojoj procjeni pet do sedam posto. Očekujem jako dobru turističku sezonu i blagi gospodarski rast između jedan i dva posto. Nadam se stabilizaciji cijena energenata, jer one utječu na cijenu finalnog proizvoda. Država neće dugo moći kompenzirati cijene energenata, a kako je to do sada činila.
Privatnici bolji od države
Raste i cijena rada, no makroekonomisti upozoravaju da nas takvo što može odvući u krizu ako država pristane na nerealne zahtjeve proračunskih korisnika? Isto vrijedi i za poduzetnike. Plaće mogu rasti samo na realnim gospodarskim temeljima.
– Dobro ste rekli, plaće mogu rasti samo na realnim gospodarskom temeljima. Država mora voditi računa o stabilnosti proračuna, kontrolirajući troškove i prihode. Dozvoljen je proračunski deficit od tri posto i to se mora poštovati. Poduzetnici moraju voditi računa o profitabilnosti i dugoročnoj održivosti poduzeća, pa sukladno tome mogu povećavati plaće. Dobar poduzetnik vodi računa o inflaciji i prilagođava joj plaće radnika, ali također pazi i da poduzeće ostane stabilno i dugoročno održivo. Pored toga, mora dobro poznavati poziciju svoje firme na europskom tržištu te brzo reagirati na svaku promjenu.
Apsurdno je da su naše prosječne plaće i mirovine male u odnosu na razvijene zemlje EU-a, a štednja građana golema. Kako izvući taj mrtvi kapital iz banaka i čarapa, pa ga konačno oploditi do mjere da to bitno počne utjecati na gospodarski rast i životni standard?
– Točno je, naše plaće i mirovine su male u odnosu na razvijene zemlje, ali i naša produktivnost je manja. Zbog toga moramo pratiti razvoj tehnologije jer ona definira produktivnost, a time i konkurentnost na tržištu. Mrtvi kapital se izvlači poduzetničkim idejama, projektima kojima se on oplođuje. Pored nedostatka ideja, kod nas su problem i loša administracija, pravosuđe i korupcija. Na tome se radi, ali još uvijek presporo da bi se vidjeli učinci. Problem je također što je još uvijek veliki dio gospodarstva u rukama države, što odudara od naše težnje za tržišnom ekonomijom. Zanemarujemo činjenice koje su zapadne zemlje odavno potvrdile, a to je da je privatno poduzeće uvijek produktivnije od državnog. Da nije tako, bio bi bankrotirao kapitalizam, a ne socijalizam.
S porezima - oprezno
Papagajski se ponavlja da je Hrvatska bolesno ovisna o turizmu. Može li se to promijeniti bez bolne porezne reforme koja bi težila tome da se oporezuje imovina, a ne kapital, kao što je sad slučaj? Sve hrvatske vlade redom taj "vrući krumpir" prebacuju jedna drugoj. Nije lako oporezovati nekretnine u zemlji u kojoj više od 90 posto građana ima svoj krov nad glavom, a da pri tome ne naljutite birače i okrenete ih protiv sebe? S druge strane, zbog ovakvog poreznog sustava cvate rentijerstvo, a pati proizvodnja.
– Neka nama turizma. Naša zemlja je idealno mjesto u Europi za razvoj turizma. On će uvijek, uz poljoprivredu u Slavoniji, drvnu industriju, ribarstvo i marikulturu, IT industriju i servise, davati značajne prihode kako stanovnicima tako i državi. Međutim, bez obzira na to, mi moramo napraviti reforme, i to ne samo porezne. Što će nam 22 županije, 574 općina i gradova? Poljska ima 16 vojvodstava, a svako je veće od Hrvatske. Nije lako oporezovati nekretnine, kad se zna da su ljudi, gradeći svoj krov nad glavom, već jednom platili sve poreze, međutim, ako su iscrpljene sve mogućnosti stabilizacije proračuna, onda se mora uvesti i taj porez, ali vrlo oprezno.
Gospodine Rogliću, između ostalih država, poslujete i u Poljskoj. Zašto su Poljaci tako dobro uspjeli iskoristiti sredstva iz EU fondova za pokretanje gospodarstva, a Hrvatska to nije realizirati u mjeri u kojoj je to mogla učiniti? Mi smo europskim novcem riješili neke ozbiljne infrastrukturne probleme poput izgradnje Pelješkog mosta, ali nismo dali vjetar u leđa privredi kao Poljaci?
– Da, Poljaci su pokrenuli gospodarstvo. Napravili su to bolje od svih bivših socijalističkih zemalja. Ne samo da su maksimalno iskoristili sredstva iz EU fondova, nego su svoju administraciju očistili od natruha socijalizma, što nije bio slučaj sa drugim bivšim socijalističkim zemljama. Investicije u infrastrukturu vrlo sporo vraćaju uloženi novac, ponekad i do sto godina, dok se one u gospodarstvo vraćaju za 5 – 10 godina. Zato treba dobro rasporediti sredstva na infrastrukturu i gospodarstvo. Inače ćemo imati dobre ceste, mostove i dalekovode, a nećemo imati ljude, jer će otići u druge zemlje EU-a, što nam se već i događa.
Nedavno su objavljeni podaci prema kojima Hrvatska ovako povoljnu gospodarsku situaciju nije imala još od 1982. godine. Posla ima na sve strane, a sa Schengenom i eurom polako stiže i strani kapital. Što je nužno napraviti da bi se Hrvatska odlijepila s dna EU-a? Je li pravosuđe naša rak-rana? Država u kojoj se po četrdeset godina vode sudski sporovi, ne može se nazvati rajem za investitore?
– Prema podacima, gospodarska situacija je povoljna, pored krize Agrokora, potresa i pandemije. To znači da smo na krizu dobro reagirali, ali i da je naše gospodarstvo žilavo. Možete li zamisliti kakva bi naša domovina bila da se sredi administracija, uredi pravosuđe, i suzbije korupcija, kad i ovako dolaze strani investitori? Ulaskom u Schengen i eurozonu mi smo se konačno vratili kući. Od tamo smo otišli, kako je rekao veliki hrvatski političar Stjepan Radić, kao guske u maglu. Njegov nasljednik Maček nas je učinio ponosnima kada nije prihvatio Hitlerovu ponudu da preuzme vlast u okupiranoj Hrvatskoj 1941. godine.
Vi ste svojedobno prokazali korupciju i uspjeli istjerati pravdu u slučaju "Dalmaticija Iskra", no od tog vremena do danas, malo se toga promijenilo što se te društvene boljke tiče. Korupcija ovdje, nažalost, i dalje cvate, premda je čak i jedan premijer zbog svojih nedjela takve vrste, završio iza rešetaka?
– Već sam rekao da se radi na suzbijanju korupcije. Sama činjenica da kod nas nitko nije nedostupan pravosuđu je veliki iskorak, ali se još može puno napraviti. Mislim da je pored sporosti, potrebno postrožiti kazne za korupciju. Velika izraelska premijerka Golda Meir je kazala da bi korupciju trebalo kvalificirati nacionalnom izdajom. Ovi ljudi koji su pljačkali INA-u trebali su već biti osuđeni na po 20 godina robije i povrat opljačkanog novca. Poslije toga bi se malo tko odlučio na sličan potez. Umjesto toga, ovaj proces će se razvlačiti godinama i završiti blagim kaznama, a to bi moglo značiti i da su tu umiješani i drugi akteri.
Fortenova smanjila dug
Dugo ste poslovali s "Agrokorom" koji je nakon propasti postao "Fortenova grupa", a umjesto posrnulog Ivice Todorića, uzde su preuzeli Vlada i Todorićevi vjerovnici. Kakve su po vašem mišljenju perspektive te velike i za naše gospodarstvo, iznimno važne kompanije, koja veže desetke tisuća radnih mjesta?
– Bahatost je dovela do stečaja mnoge nadobudne poduzetnike. To se dogodilo i u slučaju Agrokor. Vlada je dobro reagirala spašavajući radna mjesta i sprječavajući domino efekt stečajeva. Možda bi bolje bilo pustiti da firma ode u stečaj, ali to kod nas predugo traje pa bi stradala i radna mjesta, i mali dobavljači. Dobro poznajem gospodina Fabrisa Peruška, on se vrlo dobro snalazi u toj teškoj situaciji. Dug je smanjen sa 30 na 3,5 EBITDA pa će lakše naći ulagače, iako nije lako zbog situacije sa ruskim bankama suvlasnicama Grupe, koje su pod sankcijama.
Gospodine Rogliću, je li druga generacija vaše obitelji preuzela posao u "Orbico grupi" u cijelosti ili su im vaši savjeti i liderstvo i dalje nužni? Kada će Stjepan i Josip Roglić voditi "Orbico grupu", a vi uživati u zasluženoj mirovini?
– Moji sinovi Stjepan i Josip su više od 20 godina sa mnom vodili firmu koja je u tom razdoblju postala najveći distributer u Europi. Nakon iskustva s vođenjem lokalne firme, Josip je bio CEO, a Stipe CFO Orbico Grupe. Ja sam od samog osnutka bio i vlasnik i direktor, a tu je funkciju Josip preuzeo od mene. Nakon dosta vremena provedenog u operativi, prije dvije godine su i sinovi prešli k meni u Nadzorni odbor, a za predsjednika Uprave cijele Grupe postavio sam Juru Tršana, Slovenca koji je sa mnom u Orbicu već 25 godina. Prošle godine Orbico je imao prihod 3,2 milijarde eura, uz kreditno zaduženje - nula. Siguran sam da bi Stipe i Josip mogli i bez moje pomoći voditi Orbico, ali znam da im moje prisustvo ne smeta, a moj savjet može ponekad generirati sigurnost u donošenju odluka.
