Ratna zastava i plamenac koje je predsjednik Tuđman dao Četvrtoj na povijesnom postrojavanju u Kranjčevićevoj, pripadnici brigade nosili su sa sobom na bojišta, a danas je čuvaju ispod stakla u prostorijama Udruge
U prostorijama Udruge veterana Četvrte gardijske brigade na Splitu 3 čuva se u staklu – poput prave relikvije – ratna zastava Četvrte i plamenac koji su njezini pripadnici dobili od vrhovnog zapovjednika i hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana na povijesnom postrojavanju na stadionu u Kranjčevićevoj u Zagrebu 28. svibnja 1991. godine.
Nakon prvog postrojavanja Zbora narodne garde u 4. brigadu upućen je dio pripadnika Specijalne policije iz Zagreba kojima je zapovijedao Gento Međugorac. Postali su jezgra 1. bojne 4. brigade ZNG-a.
Sa sobom su donijeli i plamenac koji je predsjednik Tuđman privezao na zastavu u Kranjčevićevoj. Plamenac je do kraja rata visio na zastavi koju su pripadnici nosili sa sobom na bojišta, čuvala se u stožeru zapovjedništva brigade, a danas se čuva u Udruzi veterana Četvrte.
Ideja da bi Četvrta brigada trebala imati svoj znak rodila se krajem 1991. u 4. bojni, a začetnik ideje Milivoj Novak zadao je i prveelemente: slogan, tri lava s povijesnog dalmatinskog grba i povijesni hrvatski grb. Skice je donio u IPD službu u zapovjedništvo brigade, a nakon prihvaćanja ideje surađivao je sa slikaricom i grafičarkom Denkom Martinović koja je dizajnirala znak.
Kao vrsna heraldičarka u znak brigade je pretopila ideje njezinih pripadnika: jug Hrvatske simboliziraju tri lava "u pozi leoparda", s prikazom glava "en face". Vojno obilježje je mač, simbol viteške borbe. Središnji je element štit hrvatskog grba oko kojeg se vije lenta sa sloganom "In hoc signo vinces – U ovom ćeš znaku pobijediti", a na svoje ratne zastave ispisao ga je rimski car Konstantin nakon što mu se ukazao anđeo s križem. Događaj je bio presudan za buduću Konstantinovu borbu pod Kristovim znakom križa kao obilježja kršćanstva.
Prvi grb Četvrte izvezla je časna sestra Serafina Šašo iz samostana "Majke Divne" Družbe Kćeri Božje ljubavi na splitskome Marjanu, a zanimljivo, povijesni grb Hajduka iz 1911. izradile su također katoličke redovnice, klarise iz samostana na Pojišanu.